Jerónimo Gracián bio je karmelićanin, prvi provincijal terezijanske reforme, misionarski promicatelj i blizak suradnik sv. Terezije Avilske. Njihovo prijateljstvo uključivalo je uzajamno povjerenje, duhovno vodstvo, praktično savjetovanje i zajedničko upravljanje reformom.
Nakon Terezijine smrti sukobio se s centraliziranim načinom upravljanja Nicolása Dorije. Bio je optužen i izbačen iz Reda, potom zarobljen i prodan u ropstvo. Unatoč progonu nastavio je pisati i služiti, a njegovi zapisi omogućuju ispravak kasnije crne legende. — »Nicht alle Nonnen dürfen das«
Kronika čitavoga Reda dodatno pokazuje kako su njegovo brzo uzdizanje, preklapanje ovlasti vizitatora i poglavara, sukob s Dorijom te Terezijina naklonost stvorili složenu situaciju koju nije moguće svesti na jedan prijestup. Njegov slučaj pripada „ratu među dobrima” i upozorava da reforma može izbaciti vlastitoga nositelja. — Journey to Carith: The Sources and Story of the Discalced Carmelites, Rat među dobrima pokazuje granice iskrene revnosti
Njegove satirične „Konstitucije Cerra” otkrivaju terezijansku uporabu humora u formaciji. Izmišljena pravila za mrzovoljne i neurotične redovnike propisuju upravo ponašanja koja uništavaju zajednicu, pa smijeh postaje ogledalo vlastitih disfunkcionalnih navika. — The Carmelite Tradition, Humor može razotkriti disfunkcionalnu pobožnost
↗ Otvori u vrtu →