sv. Maksim Ispovjedatelj

Sv. Maksim Ispovjedatelj (oko 580.–662.) bizantski je monah i teolog, branitelj dviju volja u Kristu, zbog čega mu je odsječen jezik i desnica. Njegova Ambigua i Ad Thalassium temeljni su tekstovi kršćanske kozmologije i egzegeze.

U Jonesovu čitanju nose ga tri Maksimova uvida:

• Trijada bitka: bitak (po biti), dobrobitak (po slobodnom izboru), vjekovječni bitak (po milosti) — mogućnost, djelatnost, počinak od djelatnosti.
• Čovjek kao sveza: biće koje je obuhvaćeno i obuhvaća, jer pripada i umskom i osjetnom području.
• Narav je petostruka prema osjetilima: osjetni svijet vodi osjetila k razumijevanju.

Maksim ujedno postavlja granicu obrascu: vjekovječni bitak obuhvaća prethodno, ali ga ništa ne može obuhvatiti — pa se ljudski put i dalje mora čitati kao uspon u vremenu.

— The Cosmic Chiasmus

Doprinos iz Mertonova tečaja

Merton Maksima prikazuje kao najuravnoteženijega otačkog učitelja kršćanskoga kozmosa. Po theoria physike očišćena osoba u prirodi, Pismu, povijesti i sebi prepoznaje mnoge logoi sjedinjene u Kristu Logosu te znanjem, ljubavlju i stvaralačkim radom surađuje u njihovu ispunjenju. — A Course in Christian Mysticism, str. 71–78, Theoria physike prepoznaje Logos skriven u stvorenjima