Apofatička teologija uklanja iz Boga sve ograničene načine na koje osjet i razum poznaju stvorenja. Ipak, reći da Bog nije biće, život, mudrost ili dobrota u stvorenom smislu nije konačna definicija Boga negativnim riječima.
Bog je iznad svake potvrde i svake negacije. Nijekanje čisti pojam od prisvajanja, ali ne obuhvaća Onoga kojega želi zaštititi; posljednja riječ apofaze zato nije praznina nego ponizno priznanje Božje preobilne i nedostupne punine.
— The Cloud of Unknowing and Other Works, str. 212–218
Pseudo-Dionizije izrijekom odbija shvatiti negacije kao jednostavne suprotnosti afirmacijama. Budući da je Bog uzrok svega, o njemu se istinito potvrđuju savršenstva stvorenja; budući da ih nadilazi, ona se niječu u stvorenome načinu. Ipak, Bog je prije svake tvrdnje i nijekanja, pa ni izraz „nije biće” ne postaje konačno ime za njegovu skrivenu bit.
— Pseudo-Dionysius: The Complete Works, The Mystical Theology I, 1000B; V, 1048B
↗ Otvori u vrtu →