Duša ne tuguje zbog gubitka onoga što ne ljubi. Zato bol zbog prividne Božje odsutnosti može u sebi nositi upravo ljubav za koju osoba misli da ju je izgubila.
Kada Bog uskrati osjetnu slast, ljubav se odvaja od dara i usmjerava prema Darivatelju. Ustrajnost u molitvi i dobru tada nije dokaz napuštenosti, nego skriveni oblik vjernosti.
Courbon „Božju odsutnost” preciznije naziva gubitkom osjetnoga doživljaja Božje blizine. Vjera i stvarna Božja prisutnost mogu ostati dok nestaje njihova slast. Zato bol ne treba liječiti ni grozničavim množenjem metoda ni pasivnim odustajanjem, nego kratkim ispitom, mirnim popravkom i strpljivom vjernošću. — Familiar Instructions on Mental Prayer
↗ Otvori u vrtu →