Dno duše prima Boga po milosti bez gubitka stvorenosti

„Dno” duše označuje najdublju raspoloživost osobe za Boga, ne skrivenu božansku supstanciju koju čovjek posjeduje po naravi. Ondje se sile sabiru, prisvajanje slabi i Riječ prima kao dar. Blizina može biti preobražavajuća upravo zato što Stvoritelj i stvorenje ne postaju jedna narav.

Taulerovski govor o „Bogu u Bogu” treba tumačiti iz posinstva, milosti i ljubavi. Čovjek sudjeluje u Božjoj spoznaji i volji, ali ostaje primatelj; sjedinjenje povećava osobnu slobodu i odgovornost umjesto da ih rastopi.

— The Following of Christ; The Inner Way: Being Thirty-Six Sermons for Festivals by John Tauler, Friar Preacher of Strasburg, propovijedi XI, XXIII i XXV