Duhovna osjetila nisu dodatne moći uz razum i volju, nego njihov iskustveni način spoznavanja i uživanja duhovne stvarnosti. Kao što tijelo vidi, čuje, miriše, kuša i dodiruje materijalno, tako duša po analogiji prima svjetlo, riječ, miris, slast i dodir Božje prisutnosti.
U ulivenoj kontemplaciji dar mudrosti ta osjetila usavršuje. Takav govor nije tvrdnja o tjelesnom opažanju Boga, nego pokušaj da se izrazi spoznaja koja je neposrednija od zaključivanja, a ipak ostaje pod vjerom i ne doseže blaženo gledanje.
— The Practice of Mental Prayer
Rolle toplinom, pjesmom i slašću pokazuje kako mistično iskustvo zahvaća jezik dodira, sluha i okusa. Njegovo svjedočanstvo pojačava neposrednost, ali ne dopušta zaključak da je Bog tjelesno opažen niti da svi molitelji moraju primiti iste znakove. — Richard Rolle and The Fire of Love, Osjetna toplina ne može biti opća norma mistične milosti
Merton po Grguru iz Nise i Maksimu smješta duhovna osjetila između diskurzivnoga zaključivanja i blaženoga gledanja. Ona omogućuju izravniju analogijsku spoznaju Boga i logosa stvorenja, ali nisu viđenja, slike ni pravo na osjetnu ugodu; zato traže čistoću srca i razlučivanje. — A Course in Christian Mysticism, str. 49–55, 77–78
↗ Otvori u vrtu →