Duhovna teologija nije ni čisto izvođenje apstraktnih zaključaka ni zbirka privatnih iskustava. Polazi od Pisma i Predaje, a iskustvo svetaca rabi kao pomoć u razumijevanju, primjeni i provjeri. Iskustvo zato nikada ne sudi Objavi; ono pokazuje kako objavljena istina poprima životan oblik u različitim osobama i okolnostima. — Spiritual Theology
Duhovna teologija zato ne proučava samo sadržaj vjere nego i načine na koje ga konkretna osoba slobodno prima, prisvaja i utjelovljuje. Njezino područje obuhvaća rast, krize, molitvu, kreposti, psihološke uvjete i crkvena posredovanja po kojima Kristovo otajstvo postaje oblik života. Vidi Duhovna teologija proučava osobno prisvajanje Kristova otajstva i Duhovni rast obuhvaća teologalnu moralnu eklezijalnu i psihološku dimenziju.
Povijest pokazuje zašto su oba pola nužna. Životi i škole otkrivaju prilagodljivost i plodnost objavljenih načela, dok pojave poput jansenizma, kvijetizma i pseudomistike pokazuju što se događa kada iskustvo ili pojedini naglasak izgube dogmatsku i crkvenu mjeru. — Christian Spirituality in the Catholic Tradition, Povijesna rasprava može razjasniti jedinstvo duhovnoga puta
Rolleova polemika protiv taštih teologa čuva istinu da se Boga poznaje življenom ljubavlju, ali Deaneslyin rukopisni rad pokazuje drugu polovicu: iskustveni glas treba povijesnu, jezičnu i teološku provjeru. Ulivena i stečena mudrost plodne su kada se uzajamno pročišćuju. — Richard Rolle and The Fire of Love, Iskustvena mudrost i stečena teologija trebaju uzajamno razlučivanje
↗ Otvori u vrtu →