Nutarnja riječ ili slika može posredovati istinski duhovni uvid, ali njezin konkretni oblik prolazi kroz pamćenje, maštu, kulturu, očekivanja i psihofizičko stanje primatelja. Zato se sadržaj ne smije jednostavno poistovjetiti s doslovnim Božjim govorom.
Razlučivanje istodobno izbjegava dva prečaca: lakovjerno proglašavanje svake pojave nadnaravnom i redukciju svakoga duhovnog sadržaja na bolest. Mjerilo ostaju istina, poniznost, sloboda i plod ljubavi.
— Mysticism: A Study in Nature and Development of Spiritual Consciousness, „Glasovi i viđenja”
Suso u predgovoru vlastiti dijalog s Vječnom Mudrošću izričito odvaja od tjelesnoga razgovora i doslovnih odgovora. Govor nastaje meditacijom u svjetlu Svetoga pisma i crkvenih učitelja, a viđenja su „protumačene sličnosti”. Time sam tekst daje mjerilo za svoje čitanje: duhovna slika posreduje pouku, ali nije stenogram Božjega glasa. — A Little Book of Eternal Wisdom, predgovor
↗ Otvori u vrtu →