Večernja spoznaja gleda stvorenje u njegovoj vlastitoj ograničenosti i različitosti; jutarnja ga prima u Božjem svjetlu. To ne briše pojedinačno biće, nego ga oslobađa od pogleda koji ga prisvaja, izolira ili proglašava konačnim.
Kontemplacija se zato ne završava bijegom od svijeta. Kada stvorenja postanu „knjige” pune Boga, isti svijet koji je rastresao može postati mjesto zahvalnosti, služenja i povratka Izvoru.
— KNJIGA BOŽANSKE UTJEHE, O čovjeku plemenita roda i uvod u propovijedi
Maksimova theoria physike daje patristički jezik istoj preobrazbi pogleda: očišćena osoba u različitim bićima prepoznaje njihove logoi, mudra usmjerenja sabrana u Kristu Logosu. Time se pojedinačno stvorenje ne rastapa u Bogu, nego prima dublju istinu i poziv. — A Course in Christian Mysticism, str. 71–78, Theoria physike prepoznaje Logos skriven u stvorenjima
↗ Otvori u vrtu →