Čitanje, razmatranje, molitva i kontemplacija opisuju sazrijevanje odnosa s Bogom, a ne krutu ljestvicu koju treba tehnički izvršiti. Riječ se čita da bi bila primljena, razgovor sazrijeva prema tišini, a tišina se vraća u život kao poslušnost i ljubav. — MARY THE CONTEMPLATIVE
Guigo II. povijesno oblikuje četverostruki slijed čitanja, razmatranja, molitve i kontemplacije. Njegove međusobne veze pokazuju zašto koraci nisu samodostatna tehnika: čitanje bez razmatranja ostaje neplodno, razmatranje bez molitve ne donosi odnos, a kontemplacija ostaje dar koji se ne može proizvesti metodom. — Christian Spirituality in the Catholic Tradition
Standaert lectio divinu smješta u središte dnevnoga ritma. Predlaže slušanje nedjeljnih čitanja, neprekinuto čitanje biblijskih knjiga i praćenje liturgijskih vremena, kako bi se Riječ prežvakavala i usvajala cijelim životom. — Spirituality: An Art of Living: A Monk’s Alphabet of Spiritual Practices
Bianco istodobno naglašava da lectio divina ima prepoznatljivu metodu i da nije vezana uz papire, krutu satnicu ni proizvodnju pobožnoga teksta. Pet etapa čuva cjelovit put Riječi, ali se njihov ritam prilagođava osobi i završava konkretnim životom. — LECTIO DIVINA
↗ Otvori u vrtu →