Razlučivanje ne bira apstraktno između uvijek dobre šutnje i uvijek lošega govora, između svetoga posta i manje svetoga jela. Ono najprije bira Boga, a potom iz te jedine nakane prepoznaje koje ponašanje sada služi ljubavi.
Zato su suprotna sredstva pomirena na razini svrhe: može se šutjeti iz ljubavi i govoriti iz ljubavi, postiti iz ljubavi i jesti iz ljubavi. Jedinstvo nije u jednoličnoj praksi, nego u volji koja u promjenjivim okolnostima ostaje usmjerena Bogu.
— A Study of Wisdom: Three Tracts by the Author of The Cloud of Unknowing, str. 33–37
Hiltonova parabola isto načelo primjenjuje na hodočasničku praksu. Čežnja za Isusom ostaje stalna, ali molitva, čitanje, govor, šutnja, rad i odmor mogu se mijenjati prema tome što sada jača ljubav. Vjernost metodi ne smije sputati slobodu srca za cilj kojemu metoda služi. — A Little Book of Eternal Wisdom, „The Parable of the Pilgrim”, Postojana čežnja ostaje dok se oblici molitve mogu mijenjati
↗ Otvori u vrtu →