Spontana misao, osjećaj, poriv ili pokret oholosti nije već slobodno izabran čin. Moralna odgovornost uključuje način na koji volja taj pokret prihvaća, hrani, odbija ili preusmjerava. Ovo razlikovanje štiti i savjest i slobodu: osoba ne mora svaku nutarnju pojavu poistovjetiti sa svojim identitetom ili krivnjom.
Razlučivanje ipak ne završava poricanjem pokreta. On može otkriti ranjivost koju treba strpljivo oblikovati.
— Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, „Posljednji savjeti o duhovnom životu”.
The Discerning of Spirits izričito upozorava da neželjene misli i napasti ne treba automatski upisati kao osobni grijeh. Odgovornost je vezana uz pristanak, dok pogrešno prisvajanje svake pojave može hraniti skrupuloznost i očaj. Ponavljani pristanak ipak oblikuje naviku iz koje vlastiti duh poslije spontano nastavlja prihvaćeni smjer. — A Study of Wisdom: Three Tracts by the Author of The Cloud of Unknowing, str. 48–50; Pretjerana krivnja za svaku misao može odvesti u očaj; Ponovljeni pristanak oblikuje nutarnji govor
↗ Otvori u vrtu →