Poniznost je hod u istini. Zato ne zahtijeva poricanje sposobnosti, milosti ili učinjenoga dobra. Ona dar prepoznaje, ali ga ne prisvaja: zahvalno ga vraća Bogu i stavlja u službu ljubavi.
Lažna skromnost umanjuje dar da bi zaštitila sliku o sebi; poniznost ga prima bez gradnje vlastite veličine na njemu.
— Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, „Posljednji savjeti o duhovnom životu”.
Bernard razlikuje prepoznavanje dara od njegova prisvajanja. Čovjek treba znati što je primio, ali i da primljeno ne potječe od njega; istinita samosvijest postaje hvala u Gospodinu, a ne poricanje dobra. — BOŽJA LJUBAV
Franjo razlikuje ispraznost od zahvalnoga priznanja dara. Dobra koja Bog stavlja u čovjeka treba vidjeti kako bi ga se ljubilo i slavilo; poniznost ne govori da je dar loš, nego da je dobar Darovatelj koji ga daje. — Uvod u pobožni život, III. dio, pogl. 5.
Poniznost čuva dar tako što ga ne izlaže radi vlastite slike, ali ga ni ne skriva kada ljubav traži da posluži drugome. Mjerilo otkrivanja dara nije samopromocija ni strah od vidljivosti, nego dobro bližnjega. — MISLI
↗ Otvori u vrtu →