Pravilo sv. Alberta nije proizvoljno izmislilo karmelski život. Ono je u crkveno prenosiv oblik pretočilo ono što su pustinjaci već nastojali živjeti: poslušnost Kristu, ćeliju, Riječ, molitvu, euharistiju, rad, šutnju i zajedničko razlučivanje. Zakon ovdje služi životu koji mu prethodi. — Journey to Carith: The Sources and Story of the Discalced Carmelites
Antologija dodatno ističe da se Albertova formula vitae razlikuje od drugih pravila koja je sastavljao, što upućuje na stvaran proces savjetovanja s pustinjacima. Dokument čuva njihov „zacrtani cilj”, a ne tuđi model preseljen na Karmel. — The Carmelite Tradition, Pravilo čuva slobodu malim brojem bitnih odredbi
↗ Otvori u vrtu →