Pričest nije potvrda da je čovjek vlastitom snagom postao dostojan, nego hrana onomu koji zna da bez Krista nema života. Svijest o slabosti, kada je sjedinjena s obraćenjem i crkvenim razlučivanjem, pojačava glad za Liječnikom.
Ovaj pogled čuva i od nemarnosti i od skrupuloznoga udaljavanja: pričesnik pristupa ozbiljno, ali pouzdano, jer treba Isusa.
Scupoli naziva Euharistiju najizvrsnijim oružjem jer se u njoj ne prima samo milost zaslužena Kristovom mukom, nego sam Krist. Pričesnik priznaje vlastitu nemoć i ulazi u borbu s Kristom koji djeluje u njemu. — DUHOVNI BOJ, U Euharistiji se Krist bori zajedno s nama
Granada slabost ne smatra razlogom da se duša udalji od kruha života: što se bolesnijom osjeća, to više treba Liječnika. To ne ukida potrebu čiste savjesti, nego dostojnost oslobađa od samodostatnosti i vraća je pouzdanju u Krista koji posvećuje pričesnika. — A Memorial of a Christian Life, Ne dolazimo Kristu da ga posvetimo nego da on posveti nas
↗ Otvori u vrtu →