Onaj tko vlastitu slabost podnosi samo s prijezirom lako istim mjerilom sudi drugima. Mirno prihvatiti sebe kao ljubljeno i još nedovršeno biće širi prostor u kojemu i bližnji smije biti stvaran.
Samoprihvaćanje nije opravdavanje grijeha, nego prihvaćanje osobe kojoj Bog strpljivo daje rasti. — The Way of Trust and Love - A Retreat Guided by St. Therese of Lisieux
Guibert dodaje da odbacivanje vlastitih granica iscrpljuje jer ratuje protiv sadašnje stvarnosti. Bog ne susreće idealiziranu sliku, nego konkretnu osobu; gledanje sebe njegovim milosrdnim očima zato je uvjet i za ozdravljenje i za blagost prema bližnjemu. — Abandonment to God: The Way of Peace of St. Thérèse of Lisieux, Bog susreće osobu u stvarnosti onoga što jest
Leonijina blagost prema mlađim i teško prilagodljivim sestrama nije bila apstraktna snošljivost. Budući da je sama poznavala ponašanje koje drugi pogrešno čitaju samo izvana, lakše je slutila skrivenu borbu iza tuđe nespretnosti. Prihvaćena rana postala je osjetilo milosrđa. — MUKOTRPNI PUT SVETOSTI LEONIJE MARTIN, LEONIE, Ranjeni lakše prepoznaju skrivene rane drugih
↗ Otvori u vrtu →