Nešto može biti stvarno pogrešno, a ipak ne pripadati mojoj odgovornosti da ga pratim, komentiram ili ispravljam. Revnost postaje rastresenost kada pod izlikom dobra veže duh uz tuđe postupke, hrani nemir i zaobilazi vlastitu dužnost. Služenje traži pravo vrijeme, odnos i stvarno poslanje.
Na Célineinu uznemirenost zbog političkih događaja Terezija odgovara razlučivanjem između stvarne odgovornosti i onoga na što ne može utjecati. Zanimanje za veliko pitanje postaje rastresenost kada osobu odvuče od dobra koje joj je upravo sada povjereno. — Razlikovati odgovornost od nemoći čuva od jalova nemira; The Love That Keeps Us Sane: Living the Little Way of St. Thérèse of Lisieux
Courbon opisuje lažnu revnost kao napast osobito prilagođenu snažnim i aktivnim naravima. Pod izlikom širenja dobra osoba prerano govori o svemu što je primila, gomila pothvate, odbija savjet i gubi sabranost. Dobro djelo postaje rastresenost kada ne izvire iz stvarnoga poslanja i uređene dužnosti. — Familiar Instructions on Mental Prayer
Osuna revnost najprije usmjerava na vlastito obraćenje. Tuđe ponašanje razborito se ispravlja kada postoji stvarna odgovornost ili odnos, pravo vrijeme i nada da će riječ pomoći; inače čak i religiozna zaokupljenost tuđim životom raspršuje srce. — The Third Spiritual Alphabet, Rasprava XXII
↗ Otvori u vrtu →