Tiha molitva ne traži ispražnjenu svijest ni potpunu odsutnost misli. Kada riječi više ne mogu nositi odnos, želja za Bogom, vjera i pristanak ostaju govor srca. Tišina je puna usmjerenosti prema Osobi, čak i kada je psihološka pozornost nestabilna. — MARY THE CONTEMPLATIVE
Courbon tišinu opisuje kao čekanje Boga i dopuštanje njegova djelovanja. Ostati u njegovoj prisutnosti s tihom željom, zahvalnim spomenom ili spremnošću da se primi njegov dojam već znači klanjati se, ljubiti i zahvaljivati, premda razum ne proizvodi nove misli. — Familiar Instructions on Mental Prayer, Čekanje Boga u molitvi već je djelovanje ljubavi
Baker prihvaća molitvu nutarnje šutnje kao osluškivanje, ali je izričito razlikuje od praznoga prestanka svake aktivnosti. U šutnji ostaju vjera, želja i spremnost volje; ako ih nema, mirovanje više nije kontemplativna molitva nego besposlenost. — Holy Wisdom
↗ Otvori u vrtu →