Zlo nije samostalna narav. Ono je gubitak, nedostatak ili kvarenje dobra koje bi u nekoj naravi trebalo biti. Kao što bolest oduzima zdravlje, moralno zlo ranjava dobrotu volje i reda.
Pseudo-Dionizije razvija istu privacijsku misao preko anđela, ljudske duše, tijela, životinja i materije. Zlo ne pripada njihovoj naravi kao naravi; ono je slabost, promašaj i manjak djelovanja koje odgovara primljenomu dobru. Providnost zato može rabiti zle učinke za dobro, ali ne postaje uzrokom zla kao zla niti uništava slobodnu narav stvorenja.
— Pseudo-Dionysius: The Complete Works, The Divine Names IV, 716A–736B
↗ Otvori u vrtu →