Pobožanstvenjenje se događa kroz Milost. Ali milost nije samo „besplatni dar koji ne zaslužujemo" — to je tek pola odgovora. Milost je božanski život uliven u nas. Stvarno sudjelovanje u Božjem životu. (Iv 17,22; Ef 1,5-6)
KKC 1: „Bog je stvorio čovjeka da ga učini dionikom svoga blaženog života." „Ja dođoh da imaju život, i da ga imaju u izobilju" (Iv 10,10) = participacija u božanskom životu, ne zemaljski prosperitet.
Pobožanstvenjenje počinje krštenjem: primamo Duha Svetoga, KKC 1265: „Krštenjem smo... postali »zajedničari božanske naravi«... i hramovi Duha Svetoga.."
Duh Sveti nije „automat za milost" — On je osoba koja daje sebe samoga. Formalni princip pobožanstvenjenja. „Utiskuje se na dušu kao pečat na voštanoj pločici." (Sv. Ćiril Jeruzalemski)
Isus je prokrčio put, ali Duh vodi duž puta prema božanskom životu. Sinovi „u Sinu" — Crkveni Oci.
Crv se hrani lišćem, raste, plete kukuljicu od svile i zakopava se u nju. Izlazi kao bijeli moljac — isti, ali preobražen. Kršćanin isto: hraneći se milošću (molitva, ispovijed, Euharistija, duhovno čitanje) polako plete svoju kukuljicu — zakopava se u Boga — dok staro „ja" ne umre i ne izađe preobražen u Krista.
Za pravo božansko sinovstvo moramo dijeliti Božju narav — to je svrha Utjelovljenja. Sv. Atanazije: „Bog je postao čovjek kako bismo mi mogli postati Bog." (KKC 460) → Bog je postao čovjek
Pobožanstvenjenje nije otapanje u Bogu poput kocke leda u vodi. Nismo apsorbirani — naše čovještvo je unaprijeđeno i oplemenjeno u Bogu.
Sv. Bazilije: Željezo u vatri ostaje željezo po naravi, ali prima cijelu narav vatre — u boji, toplini, djelovanju postaje poput vatre. Tako i mi: svetost je po svojoj naravi samo Božja, a naša je po sudjelovanju.
Alter Christus (Ivan Pavao II, prema Sv. Ciprijanu) — „drugi Krist." Ipse Christus (Sv. Josemaría Escrivá) — „sam Krist." GS 22: Krist „potpuno otkriva čovjeka njemu samome i objavljuje mu uzvišenost njegova poziva."
Vječnost ne počinje smrću — počela je krštenjem i živi se već sada. Razumijevanje božanskog poziva mijenja sve: nauk i praksa Crkve postaju karta božanskog blaga, a ne skup pravila.
↗ Otvori u vrtu →