Milost je toliko svakodnevna u kršćanskom rječniku da je podcjenjujemo. A ipak: u jednoj posvećenoj Hostiji ima dovoljno milosti da spasi cijeli svijet.
Posvetna milost (KKC 1996): „naklonost, ničim zaslužena pomoć koju nam Bog pruža da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kćeri Božje, posinci, sudionici božanske naravi i života vječnoga"
Ne samo Duh Sveti — sva Trojica. Tri Osobe uvijek su u ljubavnom zajedništvu i uvijek djeluju zajedno. „Presveto Trojstvo daje krštenicima posvetnu milost." (KKC 1266)
„Milost... uvodi nas u intimnost Trojstvenog života." (KKC 1997)
Iv 14,23: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti."
Bog ne čeka da umremo pa da nam pristupi. On sada prebiva u nama — i mi ćemo prebivati u Njemu za vječnost.
Sv. Terezija Avilska: duša u stanju milosti je ljepota koja nadilazi razumijevanje. „Duša pravednika jest raj u kojemu, kako nam Bog govori, On nalazi svoje zadovoljstvo." → Raj u srcu pravednika
Suprotno: duša u stanju smrtnog grijeha. „Uklonite smolu koja zamračuje kristal." (Terezija)
KKC 1855 & 1861: laki grijeh „vrijeđa i ranjava" ljubav; smrtni grijeh = gubitak ljubavi i posvetne milosti, isključenje iz Kristova kraljevstva.
O. Jordan Aumann, O.P. (Duhovna teologija, str. 76): Kao usvojena djeca sjedinjena s Bogom u Kristu, postoji određeni smisao u kojemu smo i mi rođeni od Oca. Naše sjedinjenje s Bogom nekako je slično sjedinjenju između Krista i Oca po Duhu Svetome.
Nismo sami sebi to zaslužili — to je Božji dar koji nam je dan po Kristovom Utjelovljenju i otkupljenju.
Milost zahtijeva otvorenost. Dva smjera: Pozitivno — molitva. Sakramenti nas dovode u stanje milosti, a molitva održava taj odnos. „Obrađuje tlo srca" da milost može puštati korijenje i rasti.
Negativno — uklanjanje grijeha. Grijesi su brana koja zaustavlja slap milosti. Kreposti i ispovijed otvaraju protok.
Svećenik pri pripravi darova: „Otajstvo ove vode i vina učinilo nas dionicima božanstva Isusa Krista, koji se udostojao uzeti naše čovještvo." Odjek Kristove molitve u Iv 17.
U pričesti primamo hranu koja nas čini božanskima
Iv 17,20-23 — Svećenička molitva: Isus moli ne samo za dvanaestoricu, nego za sve koji u Njega vjeruju — da budu savršeno jedno, kao što su On i Otac jedno.
Na višim razinama duhovnog života jedinstvo s Bogom postaje toliko intenzivno da ni najrječitiji mistici ne mogu naći riječi.
Sv. Ivan od Križa: „Nema riječi kojima bi se izrekle takve uzvišene Božje stvari... Može se jedino reći s istinom da kušaju vječni život."
↗ Otvori u vrtu →