Izvorni grijeh nije ništa dodao čovjeku — uzeo je milost. Ostavio je požudu (opću sklonost grijehu), zamračeni razum i nestabilnu volju.
Bez pada bismo posvetnu milost primili naravnim putem — od Adama. Adam je pao i ostao samo osobno pomilovan — ne kao predstavnik cijelog roda. Za obnovu je bio potreban novi Adam — Krist.
Posvetna milost (gratia sanctificans): to je ono što nas spašava; primamo je u sakramentima; prebivanje Boga; sjeme vječnog života; Adam ju je izgubio; smrtnim grijehom i mi je gubimo.
Djelujuća milost (gratia actualis): Božji „poticaj" prema Bogu; male pomoći koje nas usmjeruju k dobru i prema sakramentima; dolaze i odlaze; traju do smrti; ne čine nas robotima — pozivaju na slobodan odgovor.
Bog daje djelujuću milost, ali ne narušava slobodnu volju — ne ukida naš izbor. Čeka naš slobodan pristanak i tada snažno pomaže.
Augustin: „Radimo i mi, ali samo surađujemo s Bogom koji djeluje, jer je njegova milosrdnost prethodila nama."
Kao što tinejdžer ima slobodu, ali samo zato što mu je roditelji dopuštaju — mi smo slobodni, ali sloboda je Božji dar.
Augustin: „U djelu spasenja sve je Božji dar" — uključujući i naše sudjelovanje. Nema ničega na putu do neba što je isključivo naše.
A ipak — Bog čeka naš slobodni odgovor. Djelujućom milošću pomaže nam dati taj slobodni odgovor.
↗ Otvori u vrtu →