Ništa u Svetom pismu nije toliko preporučeno kao savršen i svet život te točno i savršeno izvršavanje naših dužnosti. U Starom zavjetu, pozivajući svoj narod da bude svet, Gospodin, Bog naš, rekao je: „Budite sveti jer sam svet ja!“ (Lev 11,44).
Naš Gospodin Isus Krist, kojega nam je dao Otac kao poučavatelja, učitelja i vođu, potvrdio je i potkrijepio taj poziv kad nam je predložio kao uzor nasljedovanja istu svetost, svoga nebeskog Oca: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“ (Mt 5,48).
A što se traži da bismo bili sveti, da bismo bili savršeni? Odgovor nam je dan po učiteljima Crkve, koji dobro poznaju potrebe duša, i po učiteljima duhovnog života: Ako hoćeš biti savršen, vjerno izvršavaj svoje dužnosti.
Duh Sveti u knjizi Mudrih izreka ovako poučava mladež: “Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje” (Izr 6,20).
Ovaj zdravi nauk vrijedi za bilo koji stalež i za bilo koju životnu dob; bilo u mlađahnoj dobi, kada nedostatak iskustva obvezuje da se nauči kako izbjegavati opasnosti koje su u svijetu, bilo za odrasle osobe koje su već prošle polovicu života, kao i za one na kraju života. Ta je pouka potrebna laicima, kao i Bogu posvećenim osobama, tj. onima koji su se obvezali nasljedovati našega Gospodina Isusa Krista, opslužujući pravila koja nam je on ostavio svojim naukom i primjerima. To se posebno odnosi na nas, redovnike i redovnice u Karmelu, gdje prema našim Pravilima i Konstitucijama trebamo: „razmatrati dan i noć o Zakonu Gospodnjem, bdijući u molitvi“ (Karmelsko Pravilo).
Razmatrajmo stoga ovaj poziv Duha Svetoga, pitajući se što trebamo činiti kako bi On postao vidljiv po nama.
U prvom redu, Duh Sveti nas poziva na opsluživanje Zakona i to u potpunosti. Opslužujmo dakle Zakon koji nam, po svom vrhovnom namjesniku, predlaže sveta Majka Crkva. On je brižni čuvar autentičnosti redovničkih obitelji. Opslužujmo također zakon koji nam naša druga Majka, tj. naš sveti Red daje po našim Pravilima i Konstitucijama. Opslužujmo ovaj blagoslovljeni Zakon, jer je to svjetlo koje nam je Bog darovao, svjetlo koje s neba dolazi i nadilazi svaku mudrost ovoga svijeta. Tko ga slijedi neće se izgubiti, a tko se udalji od njegova puta, pada u bezdan.
Za nas, redovnike i redovnice, božanske su smjernice još naglašenije i potpunije nego za druge kršćane. Od običnih vjernika, naš Gospodin, traži samo ispunjenje njihovih obveza, dok nas pretječe kao naš vođa, usmjeravajući naše korake i određujući nam ono što moramo činiti svakog trenutka, dajući nam i milost da to možemo činiti s velikim užitkom i utjehom.
Bog je za nas ljubljeni Otac, koji nas vodi za ruku, učitelj koji je uvijek blizu učeniku, kako bi ga rasvijetlio, usmjerio, te mu pomogao nadići poteškoće. I ne samo da nas Gospodin vodi, nego nas, po našim pravilima i izvlači iz nas samih, jer nam ona nisu neugodna, već nas oslobađaju od naših strasti i svakog ropstva, te kao vezovi ljubavi, po Duhu Svetom, uzdižu naše duše prema visinama.
Sv. Rafael Kalinovski, iz Nagovora bosonogim karmelićankama iz Lavova, 1901. (Od sibirskog progonstva do časti oltara, str. 93-96 ).
