Mirjam iz Abelina — misli i kreposti MOC

Biblijska slikovitost Mirjam iz Abelina povezuje vjeru, pouzdanje, djelatnu ljubav, razlučivanje i redovničke kreposti u jednostavan put malenosti pred Bogom.

Bog, Krist i Duh Sveti

• Milosrđe je more koje se ne iscrpljuje pranjem grešnika — ljudska bijeda ne umanjuje Božju dobrotu.
• Duh Sveti daje razumijevanje Isusa koje sama blizina ne jamči — Kristovo otajstvo otvara se darom Duha.
• Zazivanje Duha Svetoga čuva savjest nježnom i srce mirnim — pobožnost Duhu sazrijeva u životu.
• Nadati se protiv nade znači pouzdati se bez osjećaja pouzdanja — nada ostaje čin i bez utjehe.
• Pouzdanje se oslanja na Božju vjernost a ne na doživljaj — unutarnje vrijeme ne određuje Božju prisutnost.
• Odvažno pouzdanje nakon pada — slabost postaje povratak milosrđu.

Ljubav u zajednici

• Pokriti tuđi nedostatak znači odrezati od vlastite haljine — ljubav štiti dostojanstvo drugoga vlastitim odricanjem.
• Pripraviti bližnjemu nebo pripravlja put i nama — tuđe dobro nije suparnik vlastitu dobru.
• Ispravljati ne znači suditi — odgovornost za postupak ne daje vlast nad srcem osobe.
• Rana bližnjega liječi se uljem ljubavi a ne octom — istina liječi u ozračju milosrđa.
• Težak karakter može biti povlašteno mjesto strpljive ljubavi — ljubav raste ondje gdje nema spontane privlačnosti.
• Hitna njega bolesnika može imati prednost pred planiranom molitvom — konkretna potreba može postati Božji poziv.
• Služiti bližnjemu kao Kristu u svakodnevnom radu — obična služba postaje susret s Gospodinom.

Razlučivanje i istina

• Duhovni voditelj ne smije hraniti osjećaj iznimnosti — vodstvo vraća dar poniznosti i zajedničkom putu.
• Obični put Crkve sigurniji je od potrage za objavama — Evanđelje i crkvena provjera prethode privatnoj novosti.
• Ispravnost srca vrjednija je od dojma svetosti — iskrenost nosi dublju mogućnost obraćenja.
• Izvanredne pojave nisu mjerilo mističnoga rasta — svetost se prepoznaje po ljubavi i kreposti.
• Učinci kao razlučivanje milosti — mir, poniznost i služenje provjeravaju iskustvo.
• Poslušnost kao zaštita u mistici — provjera čuva dar od prisvajanja.

Zahvalnost, križ i jakost

• Ne bacati kamenje u zdenac iz kojega smo pili — dobročinstvo stvara trajnu obvezu zahvalnosti.
• Čovjek zahvaljuje Bogu u ime cijeloga stvorenja — svjesna hvala daje glas stvorenju.
• Manji križ u Božjoj volji vrjedniji je od većega po samovolji — ljubav se mjeri poslušnošću, ne veličinom boli.
• I iz trnja se može vaditi med — i kušnja može postati građa ljubavi.
• Poniznost čuva plod kušnje — pobjeda se ne smije prisvojiti.
• Patnju ne treba tražiti nego primiti kada dođe — bol nije dobro sama po sebi.
• Potpuno predanje odriče se i vlastitog izbora križa — Bog bira oblik puta.

Poniznost, šutnja i siromaštvo

• Darovi su miomiris za druge a ne ukras za nositelja — karizma je služba, ne naslov.
• Poniznost se sije djelima a ne samo moli riječima — krepost raste konkretnom praksom.
• Poniznost postaje prostrana posuda milosti — priznata potreba otvara prostor daru.
• Dolina poniznosti je plodno mjesto rasta — Božja voda skuplja se u nizini.
• Vanjska i nutarnja šutnja uzajamno se podupiru — disciplina i ljubav daju jedna drugoj smisao.
• Raspoloživo obilje ne opravdava nepotrebnu potrošnju — mjera potrebe vrijedi i u obilju.
• Briga za zajedničke stvari može biti jednako ozbiljna kao molitva — rad postaje mjesto vjernosti.
• Siromaštvo štiti slobodu i bratstvo zajednice — zajednička dobra služe zajedničkomu pozivu.

Pravilo i odgovornost

• Pravilo je sigurnije od izvanrednosti — zajednički put ima prednost pred privatnim doživljajem.
• Vjernost počinje u malim obvezama — velike riječi provjeravaju se u običnome danu.
• Autoritet govori istinu blago i bez ljudskoga obzira — hrabrost i blagost pripadaju zajedno.
• Nevjernost u malim stvarima slabi sposobnost primanja — sitni odgovori oblikuju veću raspoloživost.

— Mirjam iz Abelina - misli