Nakon pada mala duša ne skriva se od Boga, nego mu se vraća pokajana i otvorena. Pouzdanje nije poricanje grijeha; ono ozbiljno priznaje pogrešku, ali još ozbiljnije vjeruje da je Isus došao radi grešnika.
Takvo vraćanje čuva mir i oslobađa snagu za novi čin ljubavi.
— François Jamart — Kompletni duhovni nauk sv. Terezije od Djeteta Isusa
Ponavljanje pada ne treba izazvati začuđenost koje skriva očekivanje vlastite besprijekornosti. Poput djeteta koje uči hodati, duša priznaje pad, prima podizanje i nastavlja prema Isusu. Vidi Pad ne treba završiti začuđenošću nad sobom i Ispovijed je gozba povratka. — I Believe in Love
Pad nije samo prilika za povratak nego i dijagnostički trenutak: gubitak svakoga pouzdanja otkriva da se duša pouzdavala u vlastitu uspješnost. Povratak zato uključuje i obraćenje samoga oslonca. — The Way of Trust and Love - A Retreat Guided by St. Therese of Lisieux, Pouzdanje koje nestaje nakon pada bilo je pouzdanje u sebe
Mirjam upravo bijedu uzima kao razlog za nadu. Svaki ponovljeni pad može postati ponovljeni čin povratka, jer je milosrđe more koje se ne iscrpljuje pranjem grešnika. — Mirjam iz Abelina - misli, Milosrđe je more koje se ne iscrpljuje pranjem grešnika
Julijana traži da se pad vidi dvostruko: čovjek treba istinito priznati vlastitu slabost i štetu grijeha, ali istodobno gledati Božju trajnu ljubav i milosrđe. Pretjerano samookrivljavanje koje ostaje zatvoreno u sebi nije dublja poniznost; ono može postati lažni strah koji odvraća od povratka.
Krist zato ne poziva na umanjivanje grijeha, nego na brzo vraćanje Liječniku. U padu i ustajanju čovjek je čuvan u jednoj ljubavi, a milost hoće da sram prijeđe u skrušenost, pouzdanje i nov čin dobra. — Revelations of Divine Love, pogl. LII, LXXVII–LXXIX i LXXXII
↗ Otvori u vrtu →