Raspoloživost proročki govor i hrabrost služenja MOC

Raspoloživost proročki govor i hrabrost služenja MOC

Dawkinsov prikaz raspoloživosti, svakodnevnoga navještaja, odgovorna proročkoga govora i služenja usred vlastite nedovršenosti.

Prvenstvo ljubavi i osobna raspoloživost

• Raspoloživost Bogu uključuje spremnost služiti bez osobnoga vlasništva nad rezultatom — Dawkins razlikuje sposobnost koju pripisuje Bogu od raspoloživosti koju sam može ponuditi.
• Obraćenje u Dawkinsovim pripovijestima dobiva nastavak u pripadanju i služenju zajednici — Pripovijesti o gangsterima, Violet i Johnnyju ne završavaju samim molitvenim doživljajem.
• Razočaranje duhovnom zloporabom može prijeći u zatvorenost prema svakom neobičnom iskustvu — Dawkins opisuje kako su ga manipulativne prakse i zloporabe udaljile od karizmatskih okupljanja.
• Zajednica Božje prisutnosti ne svodi odnos s Bogom na povlasticu voditelja — U Dawkinsovu čitanju Izl 33 Mojsije ne pristaje na osobnu blizinu s Bogom koja bi ostatak naroda ostavila bez njegove prisutnosti.
• Prijekor suhoj zajednici postaje plodan kada govornik prepozna i vlastitu suhoću — Dawkins opisuje osobnu viziju nadahnutu Ez 37 u kojoj iz suhih kostiju nastaje živa zajednica.
• Točna informacija o osobi nije isto što i priopćena ljubav — U priči o ženama u Portoriku Dawkins razlikuje njihovo potvrđivanje pojedinosti od promjene koja nastaje kada osobno čuju da ih Isus ljubi.
• Potreba da pobijedim u raspravi može zakloniti osobu kojoj želim navijestiti Krista — Dawkins u susretu s ateistom opisuje vlastitu želju za raspravom koju vjeruje da bi mogao dobiti.
• Blagosloviti osobu ne znači potvrditi svaku njezinu praksu — Dawkins razlaže susrete s ljudima uključenima u okultne prakse kroz razlikovanje osobe i onoga čime se bavi.
• Spremnost da nas tuđa potreba prekine pripada svakodnevnom navještaju — Dawkins razlikuje planiranu evangelizaciju od raspoloživosti usput, dok obavljamo obične poslove.
• Razlikovati gubitak ugleda od moralnoga prijestupa mijenja procjenu rizika — Dawkins svoje čitatelje pita boje li se pogrešnoga postupanja ili prvenstveno mogućnosti da izgledaju smiješno.

Svakodnevni putovi navještaja

• Duhovni poticaj ne mora biti prisila koja uklanja mogućnost izbora — Dawkins opisuje poticaje kao lagane dojmove koje se lako može zanemariti.
• Svakodnevni interesi mogu otvoriti iskren razgovor o vjeri — Dawkins navodi film, kupovanje, teretanu i javni prijevoz kao okolnosti u kojima nastaju razgovori i ponude molitve.
• Služiteljska evangelizacija može početi djelom pomoći prije razgovora — U Dawkinsovu primjeru mladi se boje izravno ponuditi molitvu, ali su spremni očistiti zahode trgovine.
• Ponuda ohrabrenja može otvoriti susret kroz priznatu početničku ranjivost — Dawkins opisuje žene koje ljudima otvoreno kažu da u svojoj zajednici vježbaju davati ohrabrujuće riječi i pitaju smiju li pokušati s njima.
• U modelu traženja blaga prethodna molitva daje tragove koje skupina zatim provjerava — Dawkins opisuje model u kojem skupina od dvoje ili troje prije izlaska moli za imena, mjesta i druge dojmove.
• Navjestitelj može zateći povijest Božjega traženja koja je počela davno prije susreta — U pripovijesti o Victoru Dawkins povezuje sadašnji razgovor s ranijim djetinjim slušanjem o Isusu i kasnijim iskustvima izbavljenja iz opasnosti.

Odgovorno primanje i prenošenje proročkih dojmova

• Opće proročko ohrabrivanje razlikuje se od službe proroka — Dawkins razlikuje službu proroka iz Ef 4 od širega sudjelovanja vjernika u proročkom govoru opisanom u 1 Kor 14.
• Proročki govor treba razvijati uz istu odgovornost kao druge darove — Dawkins prepoznaje dvije krajnosti: potpuno izbjegavanje proročkoga govora zbog straha od zloporabe i njegovo izdizanje iznad svake provjere.
• Nejasnu riječ ne treba spašavati traženjem osobe koja bi joj odgovarala — Dawkins upozorava na postupak u kojem se nakon spomenutoga imena redom ispituje ima li slušatelj takva brata, rođaka ili poznanika.
• Jednostavnu sliku ne treba proširivati izmišljenim duhovnim objašnjenjem — U primjeru slike dječje igračke Dawkins isprva traži nešto što bi zvučalo uzvišenije, dok primateljica sama prepoznaje njezinu osobnu važnost.
• Proročki uvid treba tražiti dobro osobe umjesto javno izlagati njezinu tamu — Dawkins slikom kopanja zlata, a ne zemlje, opisuje usmjerenost prema dostojanstvu i mogućnosti dobra u osobi.
• Izraz mislim da Bog govori ostavlja odgovornost na govorniku i slobodu primatelju — Dawkins preporučuje govor u prvom licu: mislim, osjećam, naslućujem ili vidim.
• Povratna informacija primatelja sudjeluje u razjašnjavanju proročkoga dojma — Dawkins pripovijeda da je teškoće jednoga brata isprva pripisao sestri.
• Razlikovanje objave tumačenja i primjene sprječava da jedan dojam postane gotova uputa — Dawkins razlikuje primljenu sliku ili riječ, njezin pretpostavljeni smisao i odluku koja bi iz nje slijedila.
• Proročki govor može imenovati poziv prema dobru umjesto samo sadašnji problem — Kada nasluti bolest, sukob ili gubitak, Dawkins ne želi stati na imenovanju teškoće.
• Neprovjeren proročki dojam smije ostati odložen bez prisilnoga zaključka — Dawkins dopušta da se riječ koja još nije jasna ostavi po strani i pričeka potvrda.
• Sličnost proročke poruke biblijskom jeziku nije dovoljna provjera njezina duha — Dawkins podsjeća da i napasnik može navoditi Pismo.
• Osobi koja ne poznaje molitveni susret treba objasniti što se pokušava učiniti — Dawkins upozorava da ponuda molitve nekoga može zbuniti ili učiniti nesigurnim.
• Tjelesne dojmove u molitvi Dawkins tumači kao moguće poticaje za pitanje — Dawkins opisuje prolazne bolove ili nelagodu koje tumači kao suosjećajne dojmove povezane s teškoćama druge osobe.

Istinitost služenja i granice autoriteta

• Pošten odgovor nema promjene čuva molitvu od potrebe da se rezultat uljepša — Dawkins opisuje čovjeka kojemu nakon više molitava ruka nije vidljivo narasla.
• U Dawkinsovu prikazu oslobođenje obuhvaća i oprost istinu i ohrabrenje — Dawkins duhovnu borbu ne svodi samo na izravno obraćanje zlim duhovima.
• Jedan voditelj i jasne potporne uloge mogu zaustaviti kaos molitvenoga susreta — U izrazito dramatičnom svjedočanstvu Dawkins zatiče više ljudi koji istodobno viču različite molitve.
• Proglašavanje koje Dawkins naziva forthtelling razlikuje se od predviđanja događaja — Dawkins izrazom forthtelling označuje govor kojim, prema svojem shvaćanju, vjernik u Kristu sudjeluje u nastanku promjene, a ne samo unaprijed opisuje što će se dogoditi.
• Autoritet u Dawkinsovu prikazu gubi smjer kada postane sredstvo osobnoga bogaćenja — Dawkins se izričito ograđuje od upotrebe govora o autoritetu radi osobnoga dobitka.
• Dawkinsov govor o Božjem kraljevanju izričito odbacuje političko preuzimanje vlasti — Kada govori o obnovljenoj vlasti i Božjem kraljevanju, Dawkins kaže da ne misli na politički sustav u kojem bi kršćani preuzeli državnu vlast.
• Voditelj osposobljava zajednicu kada služenje ne zadržava za sebe — Dawkins Ef 4 čita kao poziv voditeljima da druge osposobljavaju za služenje.
• Božje kraljevanje u životu obuhvaća i trošenje novca navike i odnose — Dawkins ne želi da govor o Božjoj prisutnosti ostane ograničen na molitvene skupove.

Ranjenost sumnja i mali dar

• Karizmatsko služenje ne zahtijeva da je službenik već oslobođen svake vlastite ranjenosti — Dawkins opisuje ranjene iscjelitelje: ljude koji i sami trebaju pomoć, a ipak mogu posredovati ljubav i moliti za druge.
• Pomoć djetetu u Dawkinsovoj priči nastavlja se i uz očekivanje ozdravljenja — Dawkins napredak svojega sina tumači u svjetlu molitve, ali izričito zahvaljuje učiteljima, prijateljima i terapeutima koji su mu pomagali.
• Tuđe ozdravljenje uz smrt voljene osobe razotkriva granice uspoređivanja — Dawkins usporedno pripovijeda o smrti svoje majke i ozdravljenju žene u susjednoj bolničkoj sobi.
• Sumnja ne mora zaustaviti odgovor na poziv koji osoba već prepoznaje — Dawkins povezuje Mt 28,17, gdje se uz klanjanje spominje sumnja, s nalogom učenicima da pođu.
• Malen raspoloživ dar može prethoditi jasnoći kako će se velika potreba zadovoljiti — U slobodnoj razradi umnažanja kruha Dawkins naglašava da učenici najprije predaju i dijele ono malo što imaju.
• Govoreći o molitvi za povratak umrlih Dawkins priznaje da nijedan njegov pokušaj tada nije uspio — Na početku poglavlja Dawkins izričito kaže da on i njegov sin do vremena objave knjige nisu vidjeli nijednu osobu vraćenu u život nakon njihovih brojnih molitava.

Neuspjeh preusmjeravanje i nastavak sazrijevanja

• Dopuštenje za neuspjeh oslobađa služenje od zaštite vlastite slike uspješnosti — Dawkins služi se slikom vježbanja do granice vlastite snage kako bi osporio strah od svakoga neuspjela pokušaja.
• Poštovanje obitelji postavlja granicu nastavljanju molitve za preminuloga — U dvjema Dawkinsovim pripovijestima molitva za preminuloga prekida se kada obitelj ili odgovorna osoba zatraži završetak.
• Poziv na djelovanje ostaje otvoren Božjem preusmjeravanju — Dawkins snažno naglašava da su kršćani već poslani, ali uz to navodi Dj 16 kao primjer promjene smjera.
• Gubitak osobe kojoj smo služili može dovesti u pitanje cijelo naše poslanje — Dawkins nakon Johnnyjeve smrti opisuje duboku potištenost i povratak ranijih glasova koji su osporavali njegov izbor mjesta služenja.
• Nastavak pratnje treba prilagoditi stvarnoj sposobnosti osobe da uči — Dawkins zatvoreniku koji teško čita donosi dječju Bibliju i s njime prolazi jednostavne pripovijesti o oprostu i istini.
• Karizmatska iskustva ne smiju prekinuti proces ljudskoga rasta — Dawkins zaključuje knjigu priznanjem da uz svoja svjedočanstva i dalje ima bračne teškoće, neplaćene račune, obiteljske obveze i osobne mane.

Veze s postojećim bilješkama

• Molitveni susret bez tjelesnoga izlječenja može ipak otvoriti povjerenje zajednici — 7. Destroying Satan’s Works; 12. Raising the Dead.
• Priznati granicu vlastite osposobljenosti može biti odgovoran završetak molitve — 8. Freedom for the Captives.
• Pohvala traži Darovatelja više od darova — 3. Dry Bones.
• Božji glas može doći u neočekivanom obliku — 3. Dry Bones; 6. God Speaks: Learning to Recognize His Voice.
• Suobličenje Kristu produbljuje osobnost umjesto da proizvodi uniformnost — 2. First Glimpse; 5. Nickels in God’s Pocket.
• Darovi Duha ne ukidaju slobodno djelovanje osobe — 5. Nickels in God’s Pocket.
• Dnevnik duhovnog čitanja povezuje pročitano molitvu i odluku — 6. God Speaks: Learning to Recognize His Voice.
• U jednom poticaju mogu se miješati milost i ljudski motivi — 6. God Speaks: Learning to Recognize His Voice.
• Snovi traže molitveno razlučivanje — 6. God Speaks: Learning to Recognize His Voice; 10. Wounded Healers? Hope to a Hurting World.
• Pismo je krajnje mjerilo autentične kršćanske duhovnosti — 6. God Speaks: Learning to Recognize His Voice.
• Identitet se prima u pogledu koji ljubi — 4. The Upside-Down Kingdom.
• Duhovna borba — 4. The Upside-Down Kingdom; 8. Freedom for the Captives.
• Stol grešnika ukida kategoriju neprijatelja — 4. The Upside-Down Kingdom.
• Pravo staranje pripada djelovanju a krivo njegovu ishodu — 5. Nickels in God’s Pocket; 7. Destroying Satan’s Works; 12. Raising the Dead.
• Molitva za ozdravljenje traži pouzdanje bez vlasti nad ishodom — 7. Destroying Satan’s Works; 10. Wounded Healers? Hope to a Hurting World.
• Ustrajnost u molitvi ostaje povezana sa slušanjem i predanjem — 7. Destroying Satan’s Works; 12. Raising the Dead.
• Autoritet — 9. Walking in Authority (You Have More Than You Realize).
• Povećana odgovornost traži dublju ovisnost o izvoru autoriteta — 9. Walking in Authority (You Have More Than You Realize).
• Strah od nedostatnosti hrani oholost — 9. Walking in Authority (You Have More Than You Realize).
• Karizma je dar za zajedničko dobro a ne znak osobne iznimnosti — 7. Destroying Satan’s Works; 9. Walking in Authority (You Have More Than You Realize); 10. Wounded Healers? Hope to a Hurting World.
• Primljeni blagoslov postaje blagoslov za druge — 7. Destroying Satan’s Works; 11. Doubt Is No Disqualifier.
• Ne treba pobijediti glasove sumnje da bi se ljubilo — 11. Doubt Is No Disqualifier.
• Neuspjeh može produbiti ovisnost o milosti — 12. Raising the Dead.
• Molitvena zajednica štiti od malodušja i samoobmane — 6. God Speaks: Learning to Recognize His Voice; 13. Perseverance: Don’t Let Discouragement Win.
• Karizmatska iskustva ne smiju prekinuti proces ljudskoga rasta — Me—Do What Jesus Did?.
• Pobožno proširenje evanđeoske scene nije povijesno svjedočanstvo — 11. Doubt Is No Disqualifier.
• Kristov vapaj napuštenosti ostaje obraćanje Ocu — 13. Perseverance: Don’t Let Discouragement Win.

Izvor i niti za dalje

• Do What Jesus Did: A Real-Life Field Guide to Healing the Sick, Routing Demons and Changing Lives Forever — Robby Dawkins.
• Unbound MOC — molitva, sloboda i služenje.

Niti za dalje povezuju primanje ljubavi s njezinim prenošenjem, dar s odgovornošću, smjelost s poštovanjem osobe i očekivanje s iskrenim priznanjem neostvarena rezultata.