Francisco de Osuna bio je španjolski franjevac i duhovni pisac prve polovice 16. stoljeća, najpoznatiji po nizu „duhovnih abeceda”. Datumi njegova rođenja i smrti u priručnicima nisu posve usuglašeni, pa je sigurnije smjestiti ga u taj povijesni raspon nego nuditi prividno preciznu kronologiju.
U Trećoj duhovnoj abecedi razvio je nauk o recogimiento: okupljanju osjetila, pamćenja, razuma i volje u srcu radi ljubavnoga sjedinjenja s Bogom. Molitvu sabranosti nije ograničio na samostan, nego ju je otvorio laicima, bračnim osobama i ljudima zauzetima radom, uz razlikovanje općega poziva na molitvu od posebnih ulivenih darova.
Njegov je govor snažno utjecao na rani molitveni put Terezije Avilske. Danas ga treba primati zajedno s Terezijinim razlučivanjem: Kristovo čovještvo ostaje trajni put, a duhovna iskustva prosuđuju se po poniznosti, ljubavi, slobodi i služenju, ne po slasti, strogosti ili izvanrednosti.
— The Third Spiritual Alphabet
Merton Osuninu sabranost predstavlja kao važan prijelaz iz franjevačke i rajnske predaje prema Terezijinu molitvenom jeziku. Pribranost pripravlja cijelu osobu za Božji dar i ne smije se poistovjetiti s namjerno proizvedenom prazninom ili izravnim uzrokovanjem pasivne molitve. — A Course in Christian Mysticism, str. 161–168
↗ Otvori u vrtu →