Sv. Majka — reformatorica Karmela i naučiteljica Crkve. Mjerilo i uzor karmelskog života; u predavanju o. Vjenceslava stalna referentna točka.
Ovi prikazi povezuju njezinu definiciju molitve kao prijateljstva, odlučnu ustrajnost, sabranost uz Kristovo čovještvo, stupnjeve kontemplacije, siromaštvo reforme i Zamak duše u jednu pedagogiju odnosa koji završava djelima. — Terezija Avilska — molitvena pedagogija MOC
Povijest Reda pokazuje da je Terezijina reforma bila vjerodostojna jer je najprije bila reforma njezina života. Samostan sv. Josipa, osnivanje fratara i poučavanje Ivana od Križa izvode institucionalnu obnovu iz osobnoga odgovora Bogu, a ne iz ideološke kampanje protiv drugih. — Journey to Carith: The Sources and Story of the Discalced Carmelites, Reforma zajednice počinje osobnim obraćenjem
Antologijski presjek naglašava zašto njezin duboko karmelski glas postaje univerzalan: mistične stupnjeve opisuje toplinom, humorom, slikama i praktičnim razlučivanjem, a molitvu uvijek vraća Kristovu čovještvu, zajednici jednakih i služenju Crkvi. — The Carmelite Tradition, Najuniverzalniji karmelski glasovi izrastaju iz najdublje vjernosti karizmi
Aumann je smješta u tridentsku obnovu, ali njezin doprinos ne svodi na reformu ustanove. Sustavnim opisom stupnjeva molitve pokazuje da se napredak ne mjeri mnoštvom misli nego rastom ljubavi, a vrhunac sjedinjenja prepoznaje se po zaboravu sebe, hrabrosti u trpljenju i revnosti za spasenje drugih. — Christian Spirituality in the Catholic Tradition
Merton Tereziju čita unutar starije monaške i rajnske predaje, ali odbija njezina iskustva pretvoriti u obveznu ljestvicu za sve. Sjedinjenje volja po ljubavi pripada biti svetosti; određena ulivena stanja ostaju slobodan dar, pa osoba bez njih može biti svetija od osobe koja ih prima. — A Course in Christian Mysticism, str. 169–183, Poziv na svetost ne znači nužno poziv na ulivenu kontemplaciju
↗ Otvori u vrtu →