Johannes Tauler (oko 1300.–1361.) bio je njemački dominikanski svećenik i propovjednik, osobito povezan sa Strasbourgom i rajnsko-flamanskim mističnim krugom. U središtu njegova propovijedanja stoje povratak u dno duše, rađanje Riječi po milosti, umiranje samovolji, Kristova Muka, sakramenti te sjedinjenje nutarnje molitve s običnim radom i ljubavlju prema bližnjemu.
Nije sačuvan autograf njegovih propovijedi. Tekstovi su slušateljski zapisi, a tiskani korpus postupno je proširivan lajpciškim, bazelskim i kölnskim slojevima. Više traktata i pasionskih meditacija stoljećima mu je pripisivano bez dovoljne potvrde. Zbog toga se Taulerovo učenje rekonstruira iz ponavljanih tema u starijoj jezgri, ne iz svake knjige koja nosi njegovo ime.
Legenda o obraćenju pod vodstvom „Prijatelja Božjega iz Oberlanda” snažno je oblikovala njegov kasniji lik, ali nije siguran biografski izvor. Povijesnoga Taulera najbolje čuva napetost koju legenda dramatizira: učenost treba postati ponizna, mistična šutnja ostati kristološka i crkvena, a kontemplacija se dokazati služenjem.
— The Inner Way: Being Thirty-Six Sermons for Festivals by John Tauler, Friar Preacher of Strasburg; The History and Life of the Reverend Doctor John Tauler with Twenty-Five of his Sermons
Merton Taulera ističe kao učitelja dugotrajnoga pasivnog čišćenja koje ne može zamijeniti tehnika. Tauler ujedno razlučuje četiri zastranjenja: život na površini, vezanost uz viđenja, pretjerano rasuđivanje i tromu prazninu; odgovor su krepost, strpljivost, ljubav, molitva i poslušnost stvarnomu Božjem djelovanju. — A Course in Christian Mysticism, str. 155–160
↗ Otvori u vrtu →