Pseudo-Dionizije Areopagit ime je nepoznatoga kršćanskog autora, vjerojatno sirijskoga monaha s kraja 5. ili početka 6. stoljeća, koji je pisao pod identitetom Dionizija iz Dj 17. U svojim je djelima kršćansku objavu izrazio i pomoću neoplatoničkih kategorija izlaska, povratka, hijerarhije i nadilaženja svega stvorenoga.
U Mističnoj teologiji Mojsijev ulazak u tamu postaje slika spoznaje Boga „neznanjem”. Bog je iznad svakoga imena, potvrde i negacije; čovjek ga ne osvaja intelektom, nego se po milosti uzdiže prema sjedinjenju koje nadilazi osjet i razum. Anonimni autor Oblaka neznanja tu baštinu prevodi i snažnije naglašava ljubav.
— The Cloud of Unknowing and Other Works, str. 201–218
Božanska imena razvijaju biblijski govor o Dobru, Bitku, Životu, Mudrosti, Ljepoti, Ljubavi, Miru i Jednome. Mistična teologija vodi od afirmacija i negacija prema šutnji; Nebeska i Crkvena hijerarhija primjenjuju isti anagoški postupak na anđeoske, biblijske i liturgijske simbole; deset pisama povezuje apofazu s Kristologijom, istinom, crkvenim poretkom i milosrđem.
Korpus je prvi put sigurno posvjedočen 532. godine, kada su mu osporeni apostolsko autorstvo i kristološka upotreba. Ivan Skitopolski i Maksim Ispovjednik presudno su usmjerili njegovu pravovjernu recepciju. Njegovu teološku vrijednost zato treba razlikovati od pseudonimnoga prvostoljetnog okvira i čitati kroz Pismo, Kalcedon, sakramentalni nauk Crkve i povijest tumačenja.
— Pseudo-Dionysius: The Complete Works, uvodi i cijeli korpus
Merton Dionizija smješta na sjecište apofatičke teologije, simboličke kontemplacije i mistike kao pasivnoga dara. Njegovu hijerarhiju i neoplatonički jezik prima kritički, dok u ekstatičnom Božjem izlaženju i povratku stvorenja čuva sjedinjenje koje preobražava, ali ne ukida identitet osobe. — A Course in Christian Mysticism, str. 79–87
↗ Otvori u vrtu →