Duhovni vođa pomaže osobi prepoznati Božje djelovanje; ne postaje izvor Božje volje niti vlasnik tuđe savjesti. Nema pravo zahtijevati poslušnost izvan moralnoga zakona, crkvene ovlasti, razboritosti, osobne slobode i zaštite tijela.
Taulerovska legenda pripisuje laiku iz Oberlanda gotovo potpunu vlast nad propovjednikovim javnim djelovanjem, pokorom i dugom šutnjom. Kao slika rušenja oholosti priča može biti plodna; kao neposredan model vodstva postaje opasna. Kršćanska poslušnost povećava sposobnost odgovorna odgovora Bogu, a ne stvara ovisnost o jednoj osobi.
— Three Friends of God: Records from the Lives of John Tauler, Nicholas of Basle, Henry Suso; The History and Life of the Reverend Doctor John Tauler with Twenty-Five of his Sermons
Osuna s pravom razlikuje iskusna voditelja od onoga koji ne razumije put sabranosti. Ipak, slike učenika kao voska ili gline i poslušnosti voditelju „gotovo kao Bogu” nisu neposredna norma. Savjest, Božji i crkveni zakon, sloboda osobe, stručna kompetencija, zdravlje i zaštita od zloporabe trajne su granice svakoga vodstva. — The Third Spiritual Alphabet
↗ Otvori u vrtu →