Ruusbroec promatra božanski život kao vječno izlaženje i vraćanje: plodna Narav daje se u trojstvenim Osobama i ostaje jedno božansko jedinstvo. Milost uvodi čovjeka u analogan ritam.
Ljubav izvodi osobu prema Bogu i bližnjemu; uživanje je sabire u počinak. Zrelost nije izbor jedne strane, nego slobodno kretanje između djelovanja i mirovanja bez gubitka jedinstva s Bogom.
— The Book of the Twelve Beguines, str. 36–45; The Adornment of the Spiritual Marriage
Underhill Božju plodnost i jednostavnost postavlja u središte cijele rekonstrukcije: isti Bog neprestano djeluje kao čista Zbilja i ostaje nepokretno Jedinstvo, pa čovjekov izlazak u ljubavi i povratak u počinak imaju trojstveni uzor. — Ruysbroeck, pogl. III i VIII
↗ Otvori u vrtu →