U Euharistiji Krist prvi daje sebe, a čovjekov je odgovor moguć samo unutar toga prethodnog dara. Primanje zato nije pasivno posjedovanje: pričesnik uzvraća ljubavlju, zahvalnošću i vlastitim darivanjem.
Sakrament pokazuje obrazac cijeloga mističnog života — Božja inicijativa, ljudsko primanje i plodno uzvraćanje ostaju nerazdvojivi.
— The Book of the Twelve Beguines, str. 3–11
Suso Euharistiju tumači kao odgovor Kristove ljubavi na čežnju za prisutnošću: odlazeći Ocu, Krist ostavlja učenicima samoga sebe. Zato pričest nije primanje nečega što Krist posjeduje, nego primanje Krista koji se cijeli daruje; uzvrat se rađa kao ponizna priprava, zahvalnost i predanje vlastite volje. — A Little Book of Eternal Wisdom, XXIII. poglavlje, Tko daje samoga sebe što je uskratio
Euharistijski znak sjedinjuje Božje „da”, u kojemu se Krist daje, i naš „amen”, u kojemu primamo dar dajući sebe jedni drugima. Pranje nogu pokazuje da odgovor nije samo nutarnji osjećaj zahvalnosti nego konkretno uzajamno služenje. — A Course in Christian Mysticism, str. 14–15
↗ Otvori u vrtu →