Dobra hagiografija ne proizvodi besprijekoran lik, ali sveca ne svodi ni na posljedicu naslijeđa, psihologije i društva. Ona istodobno uzima ozbiljno običnu ljudsku građu i Božje djelovanje koje se iz te građe ne može jednostavno izvesti.
Napetost je nužna: bez čovjeka ostaje legenda, a bez milosti samo biografija uspjele osobnosti. — The Hidden Face
Nevin pokazuje kako izbor pamtljivih rečenica, uredničko spajanje različitih rukopisa i naglasak na „kiši ruža” mogu potisnuti sumnju, proturječja i trajnu nesavršenost. Svetac postaje učitelj upravo kada mu se ne oduzme njegova stvarna tama. — The Last Years of Saint Thérèse: Doubt and Darkness, 1895–1897, Urednička slika sveca može potisnuti njegovu tamu
Biografska istina mora uključiti i neugledne činjenice Terezijine smrti: gušenje, gladovanje, rane, probavne tegobe, strah i stenjanje. Te činjenice ne umanjuju svetost, nego pokazuju koliko je ljubav bila tjelesno i psihološki iskušana. — Thérèse of Lisieux: God’s Gentle Warrior, Bolest ne treba uljepšati da bi život bio svet
Srednjovjekovni životi karmelskih svetaca dodaju problem književnoga prijenosa. Kada se oskudna biografija ispuni motivima preuzetima iz starijih grčkih ili latinskih legendi, tekst može vjerno izraziti ideal svetosti zajednice, ali više ne dopušta da se svaki događaj pripiše povijesnoj osobi. — The Carmelites and Antiquity: Mendicants and their Pasts in the Middle Ages, Svetac može dobiti biografiju prilagodbom starijega pripovjednog obrasca
↗ Otvori u vrtu →