Vanjsko obdržavanje pravila, rasporeda i službi nema punu duhovnu životnost ako ga ne pokreće nutarnji odnos s Bogom. Molitva daje jedinstvo različitim činima i vraća ih nakani: upoznati Božju volju, suobličiti joj se i služiti iz ljubavi.
Nutarnjost nije zamjena za dužnost. Upravo se njezina istinitost provjerava u pažljivijem izvršavanju službe, vjernosti pozivu i ljubavi prema bližnjemu. — A Short Method of Mental Prayer
Franjo odnos nutrine i djela uspoređuje s vatrom i pepelom: nutarnja ljubav rađa vanjskim činom, a vjerno izvršeni čin zauzvrat hrani ljubav. Duh se stječe upravo življenjem onoga što duh traži, pa se kontemplacija i djelovanje ne mogu trajno razdvojiti. — Ovim putom i ja mogu ići, Duhovna obnova počinje osvajanjem srca a ne vanjskim uređenjem
Franjo izravno raskrinkava izvanjske sjene pobožnosti: post, mnoštvo molitava ili milostinja ne čine čovjeka pobožnim ako je pritom grub, nepravedan ili zatvoren oproštenju. Vanjsko djelo postaje pobožno tek kada ga oživljuje cjelovita ljubav. — Uvod u pobožni život, I. dio, pogl. 1.
Rolle opisuje ljude koji ispunjavaju crkvu, uzdišu i udaraju se u prsa, dok im je srce zaokupljeno dobiti i ugledom. Isto vrijedi za post, propovijedanje i milostinju: vanjski oblik bez gorljivosti ljubavi može postati duhovna predstava. — Richard Rolle and The Fire of Love
↗ Otvori u vrtu →