Dominikanac Niccolò Ridolfi izlaže kratku i praktičnu metodu nutarnje molitve, prvotno namijenjenu novacima, ali primjenjivu na svakoga tko želi urediti vrijeme razmatranja. Temelj nisu složene tehnike, nego živa želja za molitvom i odluka da je se ne napusti zbog suhoće, rada ili napasti.
Ridolfi nutarnju molitvu određuje kao usmjeravanje uma prema pobožnoj istini radi buđenja svetih afekata i čvrstih odluka. Razum stoga nije cilj: Razmatranje nije studij. Razmatranje treba prijeći u odnos, a odnos u djelo.
Kratka metoda nutarnje molitve ima devet povezanih koraka. Tri velika dijela — priprava, tijelo molitve i zaključak — svaki imaju po tri čina.
Priprava obuhvaća Božju prisutnost, duboku poniznost i prošnju za pomoć. Tijelo molitve sastoji se od razmatranja, afekata i odluka. Zaključak se vraća Bogu po prošnji za milost izvršenja, zahvaljivanju i prikazanju života, misli, osjećaja i djela.
Ovaj red nije mehanički obrazac. Kada razmatranje pokrene volju, treba prijeći u afekte; kada afekti otkriju što ljubav traži, treba oblikovati odluku. Metoda je potpora molitvi a ne molitva.
Božja prisutnost prima se činom žive vjere, bez naprezanja mašte. Ridolfi nudi Sedam načina stavljanja u Božju prisutnost: Božju sveprisutnost, ovisnost svega stvorenoga o njemu, euharistijsku prisutnost, Kristovo otajstvo, Krista kao pratitelja u djelovanju, Boga koji prebiva u srcu te sjedinjenje volje s Bogom po ljubavi.
Spoznaja Božjega veličanstva i vlastite nedostojnosti ne smije završiti povlačenjem. Poniznost u molitvi mora biti praćena pouzdanjem u dobrotu Oca koji dopušta djetetu pristupiti. Prošnja za pomoć zatim priznaje da ni dobra molitva ni njezin plod nisu samoproizvodnja.
Razmatranje ispituje razloge za krepost, okolnosti Kristova otajstva ili jednu istinu vjere dok srce ne bude pokrenuto. Čim se pojavi stvaran afekt, razmišljanje je ispunilo službu. Nastaviti s analizom samo radi dovršavanja građe značilo bi pretvoriti molitvu u studij.
Afekti su srce molitve jer ljubav, nada, strah Božji, kajanje, radost, zahvalnost i čežnja pokreću volju prema Bogu. Oni uključuju iskreno ispitivanje: postoji li željena krepost samo u riječima ili i u djelima, napreduje li osoba ili se vraća staroj navici?
Ridolfijev najodlučniji praktični naglasak jest Odluka se donosi i kada je molitva suha. Dobra odluka nije zamišljeni pothvat, nego konkretan korak u vlastitom pozivu i dužnosti. Treba računati na milost, tijekom dana se obnavljati, a nakon pada ponovno ustati bez obeshrabrenja. Prekršenu odluku treba obnoviti bez malodušja.
Zaključak nutarnje molitve sjedinjuje prošnju zahvaljivanje i prikazanje. Molitelj prosi snagu da izvrši primljenu odluku i milost za bližnje, zahvaljuje za svjetlo i afekte te prikazuje Bogu cijeli život u sjedinjenju s Kristom.
Molitva ne završava istekom određenoga vremena. Odluke se dozivaju u svijest tijekom dana, a jutarnji predmet postaje „duhovni buket” koji prati rad i susrete. Ridolfijeve vježbe uz sedam prošnji Očenaša povezuju svaki dan s jednim vidom Božje prisutnosti, Kristovim otajstvom i krepošću za praksu. Tako Vrijeme posvećeno samo molitvi hrani molitvu cijeloga dana.
U završnom poticaju Ridolfi upozorava da vanjska redovnička stega bez nutarnje pobožnosti gubi životnost. Pravila, službe i zajednički čini dobivaju dušu iz odnosa s Bogom. Nutarnja pobožnost daje život vanjskom obdržavanju.
Čista nakana molitve nije tražiti ugodno stanje, nego upoznati Božju volju, potpuno joj se suobličiti i u njoj naći zadovoljstvo. Vjernost molitvi zato se prepoznaje u poslušnosti, ljubavi prema bližnjemu i savjesnom ispunjavanju stvarne dužnosti.
Razlomljene niti knjige nalaze se u Kratka metoda nutarnje molitve MOC.
↗ Otvori u vrtu →