Kod Lehodeyja odluka nije dodatak nakon molitve, nego plod prema kojem ide cijelo razmatranje. Promatranja, ispitivanje sebe, afekti i prošnje trebaju se skupiti u konkretan čin vjernosti.
Dobra odluka je određena, razborita i izvediva. Nije dovoljno odlučiti “biti bolji”; treba znati gdje, kada i u čemu će milost tražiti suradnju.
Odluka bez molitve lako postaje samopouzdani projekt. Molitva bez odluke lako postaje pobožni dojam. Lehodey traži oboje: milost i suradnju. — Lehodey — The Ways of Mental Prayer
Povezano: Metoda razmatranja · Poslušnost · Napredak u duhovnom životu
Ridolfi odluku ne dopušta izostaviti ni u suhoći. Ona treba zahvatiti poseban nedostatak, odgovarati stvarnom pozivu, imati za cilj Božju slavu, dobro bližnjega i vjernost dužnosti te se obnavljati tijekom dana. Ako je prekršena, ne odbacuje se u malodušju nego ponizno obnavlja uz prošnju za milost. — A Short Method of Mental Prayer, Odluka se donosi i kada je molitva suha, Prekršenu odluku treba obnoviti bez malodušja
Courbon razlikuje opću, posebnu i posve određenu odluku te prednost daje posljednjoj. Savjetuje samo jednu odluku, vezanu uz konkretnu priliku i podsjetnik, koju treba obnavljati dok se ne ukorijeni. Njezina snaga dolazi iz mirna razloga i pouzdanja u milost, a ne iz trenutnoga zanosa. — Familiar Instructions on Mental Prayer, Jedna odluka treba ostati dok ne postane navika
Franjo čuvstva razmatranja odmah prevodi u posebne odluke: nije dovoljno poželjeti oprostiti neprijateljima ili ljubiti Boga, nego treba odrediti osobu, priliku i djelo u kojem će se ljubav pokazati. Duhovna „kitica” potom nosi tu odluku kroz dan. — Uvod u pobožni život, II. dio, pogl. 6–7.
↗ Otvori u vrtu →