Sigurnost smrti i nesigurnost njezina časa nisu poziv na tjeskobu, nego na prestanak odgađanja dobra. Misao na kraj razotkriva lakoumno trošenje vremena i pretvara današnje odluke, riječi i djela u mjesto priprave za vječni život.
— Razgovor sa samim sobom
Neizvjesnost časa smrti poziva na pravodobno uređenje života. Alkantarski razmatranje vodi od odvajanja od prolaznih dobara prema pitanju kako su upotrijebljeni vrijeme, sposobnosti, sakramenti i povjerene odgovornosti. — O molitvi i razmatranju
Katarina spomen smrti naziva petim oružjem. Vrijeme sadašnjega života jest vrijeme milosrđa, pa se račun ne polaže samo za učinjeno zlo nego i za dobro propušteno iz nemarnosti. — Sedam duhovnih oružja
Suso dramatizira posljednji čas kroz glas nepripravljenoga umirućeg koji ne žali samo zbog smrti, nego zbog vremena protraćena u odgađanju. Pouka nije morbidno zadržavanje na kraju, nego svakodnevno uvježbavanje slobode: ispovijediti, popraviti, dovršiti dobro i živjeti spremno za odlazak. — A Little Book of Eternal Wisdom, XXI. poglavlje, Umiranje se uči prije časa smrti
↗ Otvori u vrtu →