Zajednički život izlijeva kontemplaciju u služenje svima

Ruusbroecov „zajednički život” nije prosječan život zajednice, nego vrhunac mistične zrelosti. Osoba istodobno počiva u Bogu i ostaje slobodno raspoloživa svima koji je trebaju. Što manje djeluje iz samotraženja, to univerzalnije može služiti.

Kontemplacija se zato ne mjeri izdvojenošću, nego sposobnošću da bez gubitka nutarnjega središta prijeđe u konkretnu ljubav.

— The Sparkling Stone, str. 18–19; Ruusbroec: Literature and Mysticism in the Fourteenth Century, str. 162–171

Doprinos iz Underhilline monografije

Underhill zajednički život opisuje kao ravnotežu u kojoj je duh trajno ukorijenjen u Bogu, a ljubav se bez zapreke kreće prema vremenskim potrebama. Počinak nije stanka od služenja, nego njegov skriveni izvor. — Ruysbroeck, pogl. VIII