KKC 221: „Bog je sam po sebi vječna razmjena ljubavi — Otac, Sin i Duh Sveti — i nas je odredio da sudjelujemo u toj razmjeni."
Bog nije stvorio svijet jer mu je bila potrebna ljubav — on je u sebi beskonačno sretan. Stvaranje je dar: priopćavanje Božje dobrote. A krajnji je dar pozvati nas u unutarnji život Trojice.
Sv. Augustin: ne „postajete ono što jedete" — nego postajete ono što volite. Ljubav mijenja sam identitet. Ivan od Križa: postajete rob onoga što volite. Ako voliš Boga, on je gospodar tvojeg srca.
Ljubav je preobražavajuća — ne samo u osjećajima, nego ontološki. Kada rastemo u ljubavi prema Bogu, ne prestajemo griješiti samo zato što se drukčije osjećamo — nego zato što se doslovno mijenjamo u njegovu sličnost.
Postajete ono što volite · Ljubav · Pobožanstvenjenje
Augustin: Kristov silazak u čovječnost nije bio samo spasenje od pakla — nego nam je htio dati nešto. Sin uzima našu čovječnost da bismo mi primili njegovo božanstvo. „Onaj koji opravdava isti je koji pobožanstvenjuje, jer opravdavajući nas čini Božjom djecom." (Izlaganja psalama, 49.2)
Sjedinjeni s Isusom kroz molitvu i sakramente, prolazimo kroz njegovu svetu čovječnost u njegovo božanstvo. Iv 1,12: „koji su ga primili, njima dade moć da postanu djeca Božja."
Kenoza → teoza: Kristovo samopražnjenje (kenosis, Fil 2,6-7) → naše pobožanstvenjenje (theosis).
Augustin: „Po ljubavi se suobličujemo Bogu, i iz te suobličenosti, preobrazbom i odvojenošću od svijeta, više nas ne pobjeđuju stvari koje nam trebaju biti podložne. Takva suobličenost dolazi po Duhu Svetome."
Duh Sveti je činitelj preobrazbe. Rasti u ljubavi = biti doslovno promijenjen u njegovu sličnost. Sjeme proslavljenja — kao što je Krist prošao kroz zidove nakon Uskrsnuća — već klija u duhovnom životu.
Pobožanstvenjenje se ne događa u vakuumu — nego u Crkvi, Mističnom tijelu Kristovu, kroz sakramente i molitvu.
Augustin, Govori 198.42: „Ti si malo dijete; drži se majke. Sisaj majčino mlijeko, i ona će te, othranjena mlijekom, dovesti k stolu Očevu."
↗ Otvori u vrtu →