Žudnja za božanstvenošću

Svrha stvaranja

KKC 294: Stvaranje je priopćavanje Božje dobrote. Krajnja svrha: da Bog postane „sve u svemu" — istodobno osiguravajući svoju slavu i naše blaženstvo. Bog nas je stvorio da budemo njegovi sinovi po Isusu Kristu (KKC 294, Prvi vatikanski sabor).

„Slava Božja je čovjek koji je potpuno živ." (Sv. Irenej)

Augustin o stvaranju: Adam nije nazvan „dobar"

Sv. Augustin primjećuje nešto neobično u prvom poglavlju Postanka. Na svakom od prvih pet dana — svjetlost, tama, kopno, more, biljke, životinje — Bog kaže „dobro". Ali Adam i Eva nisu posebno nazvani „dobrima." Na kraju Bog gleda sve i kaže „vrlo dobro" — ali njih ne izdvaja.

Augustin: razlog je što Adam i Eva jesu dobri, ali nisu dovršeni. Stvoreni su za više — za puno sjedinjenje s Bogom. Stvoreni su na sliku i sličnost Božju, ali imaju potrebu i čežnju da budu potpuno sjedinjeni s njim.

Čežnja za božanstvenošću — najdublja žudnja

Adam i Eva su htjeli biti poput Boga — i to nije bio grijeh. Upravo su za to stvoreni. Problem je bio kako: htjeli su to na vlastiti način, a ne na Božji. Zgrabili su umjesto da ponizno prime.

Mudrost 2,24: „Zavidnošću đavolovom smrt uđe u svijet." — Sotona, nekad najviši anđeo, nije mogao podnijeti da ova niska stvorenja postanu veća od njega. Ponudio im je „prečac" do prividno istog cilja.

Novi Adam: primiti, ne zgrabiti

Fil 2,6-7: Krist, „koji je u obličju Božjem, nije smatrao otimačinom biti jednak Bogu, nego je sam sebe oplijenio uzevši obličje sluge." — To je antiteza prvog Adama. On je mogao zgrabiti — a nije. Mi neprestano grabimo.

Novi Adam dolazi ispraviti ono što je prvi Adam uništio: otvara put iz čovječnosti u božanstvenost koji Adam i Eva nisu dočekali.

Augustin: nemirno srce

Istočni grijeh „smrvio je" Adamovu sličnost s Bogom. Ali žudnja za njim ostala je — i u najzatupljenijim srcima. Čežnja je neizbrisiva jer je dio naravi.

Ispovijesti I,1: „Nemirno je srce naše dok ne počine u tebi." Ispovijesti II: „Strepim jer sam mu nesličan, ali gori me čežnja za njim jer neke sličnosti ipak ima."

Mir = konačno pobožanstvenjenje u nebu. Oci Crkve: Obećana zemlja SZ = predslika neba — „počinak" nakon pobjede nad duhovnim neprijateljima.

Sotona i žudnja za božanstvenošću

Sotona zna što čovjek najdublje želi. Nudi mu autonomiju — „možeš biti božanski bez Boga." I to mu uspijeva — kao s Adamom — ondje gdje nema zrelosti duhovnog života.

Jedini odgovor: rasti u duhovnom životu toliko da prepoznajemo pravi put savršenstva — kroz Krista, ne mimo njega.

Pobožanstvenjenje · Izvorna pravednost · Požuda · Milost