sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva

Francuska karmelićanka (1880.–1906.) čija se duhovna poruka usredotočuje na Presveto Trojstvo koje prebiva u duši, sabranost, sjedinjenje s Kristom i poziv da cijeli život postane „Pohvala slave”.

• Snažan i naprasit temperament nije izgubila, nego ga je ustrajnom borbom preobrazila u snagu ljubavi. — Temperament se posvećuje preusmjeravanjem njegove snage
• Još kao laikinja živjela je iz unutarnje ćelije u kojoj je nalazila Boga usred društvenih obveza. — Nutarnja ćelija omogućuje kontemplativni život usred svijeta
• Trojstveno prebivanje shvatila je kao nebo dostupno već sada po vjeri. — Nebo u vjeri počinje Božjim prebivanjem u duši
• Svoj karmelski apostolat vidjela je u sjedinjenju koje Božji život posreduje Crkvi. — Sjedinjenje s Bogom izvor je apostolske plodnosti
• U bolesti je tražila ne bol samu, nego suobličenje raspetome Kristu i vjernost ljubavi. — Križ je poslušnost ljubavi a ne bol
• Svoje je nebesko poslanje opisala kao pomaganje dušama da iziđu iz sebe i uđu u tišinu u kojoj djeluje Bog. — Posmrtno poslanje Elizabete vodi duše u nutrinu
• Njezina šutnja razvija se od obzirnosti tijela i govora, preko šutnje pamćenja i poučljivoga slušanja, do punine prebivanja u Trojstvu i skrivenoga apostolata. — Elizabeta od Trojstva — duša šutnje MOC, A Soul of Silence
• Njezina pisma pokazuju da je kontemplativna sabranost širila, a ne sužavala njezinu sposobnost za obiteljsku nježnost, prijateljstvo, humor i vrlo konkretnu brigu za druge. — Pisma iz Karmela MOC
• Glavni duhovni spisi sabiru njezinu završnu sintezu: nebo u vjeri, veličinu krsnoga poziva, Pohvalu slave i dopuštanje Božjoj stvaralačkoj ljubavi da djeluje. — Glavni duhovni spisi Elizabete od Trojstva MOC

— SVETA ELIZABETA OD TROJSTVA predstavljena vlastitim riječima

Doprinos iz knjige The Spiritual Genius of St Therese of Lisieux

Guitton uz Terezijino poslanje djelovanja u nebu stavlja Elizabetino uranjanje u srce Trojstva. Razlika je u naglasku, ne u suprotnosti: Terezija želi doprijeti do svih prostora Crkve, a Elizabeta pomoći dušama da iziđu iz sebe i uđu u Božju nutrinu. — The Spiritual Genius of St Therese of Lisieux, Posmrtno poslanje Elizabete vodi duše u nutrinu

Payne je prikazuje kao suvremeni trinitarni glas: „nebo u vjeri” nije bijeg iz zemlje, nego Božje prebivanje već sada. Njezina molitva povezuje poučljivo slušanje Riječi, postajanje drugim Kristovim čovještvom i izlazak iz sebe u veliku nutarnju tišinu. — The Carmelite Tradition

Doprinos iz knjige Elizabeth of the Trinity: A Life of Praise to God

Giovanna della Croce čita Elizabetin život i nauk kao nerazdvojnu cjelinu. Glazbena osjetljivost, snažan temperament, društveni život, ljubav prema Francuskoj, karmelska šutnja i bolest nisu tek biografska pozadina, nego građa od koje postupno nastaje „Hvala slave”.

Knjiga posebno naglašava običnost njezina mističnog puta. Elizabeta nema viđenja ni objava; krsna milost, Pismo, gola vjera i poučljivost Duhu oblikuju život u kojem Trojstvo postaje dom, Krist unutarnji Klanjatelj, a kontemplacija apostolska služba Crkvi. Teška napast očaja u bolesti ne poništava njezinu svetost, nego pokazuje koliko se vjernost razlikuje od osjećaja i neželjenoga nutarnjeg pokreta. — Elizabeth of the Trinity: A Life of Praise to God, Elizabeta od Trojstva — život hvale Bogu MOC

Doprinos knjige Christian Spirituality in the Catholic Tradition

Aumann u njezinu kratkom životu izdvaja prebivanje Trojstva kao središnju stvarnost. Elizabetina poučljivost Božjem stvaralačkom djelovanju nije povlačenje iz života: još prije ulaska u Karmel njeguje nutarnju ćeliju usred društvenih obveza, a u samostanu sjedinjenje razumije kao službu Crkvi. — Christian Spirituality in the Catholic Tradition