Biti „Pohvala slave” znači dopustiti da cijelo biće odgovara na Božju ljubav klanjanjem, zahvaljivanjem i vjernošću. Takva duša ne zadržava svoje snage za sebe i ne titra na svaki vanjski dodir, nego ostaje sabrana u Bogu kako bi njezin život postao trajni hvalospjev njegove slave.
— SVETA ELIZABETA OD TROJSTVA predstavljena vlastitim riječima
Ova knjiga pokazuje zašto je „Pohvala slave” ujedno duša šutnje. Kada je cijelo biće puno Boga, šutnja ne prekida hvalu nego postaje njezin najdublji oblik: život koji odgovara Bogu prije svake izgovorene riječi. — A Soul of Silence, Šutnja postaje hvala kada je duša puna Boga
„Pohvala slave” također ispravlja duhovnost usredotočenu samo na vlastito posvećenje. Duša prima svaki dar i raste u svetosti kako bi Božja dobrota u njoj postala vidljiva; zato se ne zadovoljava osrednjošću, ali ni vlastitim savršenstvom kao konačnim ciljem. Zahvaljivanje, rad, radost i križ ulaze u jednu službu Božjoj slavi. — DUHOVNI NAUK SESTRE ELIZABETE OD PRESVETOG TROJSTVA, Ljubav prema Bogu radi njega samoga uređuje i želju za blaženstvom
„Posljednje duhovne vježbe” opisuju tu službu kao početak vječnoga Sanctusa već na nebu duše. Pjesma se ne prekida zbog nesvjesne rastresenosti jer se cijeli život, a ne samo izgovorena riječ, usmjerava prema klanjanju i zahvaljivanju. — Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, Vječno sada živi se klanjanjem u ovom trenutku
Novo ime ne odvaja Elizabetu od prethodne povijesti. Ono okuplja njezin glazbeni dar, snažnu osjećajnost, ljubav prema Crkvi, noć novicijata, svakodnevni rad i bolest u jednu doxologiju. U završnoj kušnji „Hvala slave” postaje „hostija hvale”: ne zato što bol sama slavi Boga, nego zato što se cijela osoba u njoj sjedinjuje s Kristovim predanjem. — Elizabeth of the Trinity: A Life of Praise to God, Hvala slave okuplja cijelu životnu povijest u doxologiju
Suso razlikuje hvalu koja traje dok sve ide po našoj želji od hvale koja ostaje u žalosti i protivštini. Druga je čišća jer misli na Boga, a ne na sebe. Kada se osoba oslobodi prisvajanja, jelo, san, rad, molitva, šutnja i podnesena teškoća mogu ući u jednu trajnu hvalu. — A Little Book of Eternal Wisdom, XXV. poglavlje, Pohvala u protivštini zaboravlja sebe i bira Boga
↗ Otvori u vrtu →