Kasnija karmelska predaja u Iliji je pronašla duhovnoga oca, osobito kada je Red u Europi morao objasniti vlastito podrijetlo. Ta predaja izražava stvarnu srodnost poziva, ali ne treba je pretvoriti u neprekinutu dokumentarnu genealogiju od proroka do srednjovjekovnih pustinjaka. — Der Karmel im Heiligen Land
Rohrbach razlikuje povijesnu netočnost tvrdnje o neprekinutome Redu od karizmatske istine koju legenda prenosi. Pustinjaci iz 12. stoljeća nisu dokumentarni nasljednici Ilijine ustanove, ali svjesno obnavljaju njegov način stajanja pred Bogom i proročkoga djelovanja. — Journey to Carith: The Sources and Story of the Discalced Carmelites, Proročki poziv je nosiva nit karmelske povijesti
Jotischky pokazuje kako se to duhovno rodoslovlje postupno pretvorilo u povijesnu genealogiju. Nakon ugroze Reda i gubitka Svete zemlje Ilija više nije bio samo uzor: apologetski su ga tekstovi učinili osnivačem neprekinute ustanove te u istu liniju uključili proroke, esene, apostole i rane monahe. — The Carmelites and Antiquity: Mendicants and their Pasts in the Middle Ages, Tipološka sličnost postaje povijesna genealogija kada simbol zamijeni kronologiju
↗ Otvori u vrtu →