Kontemplacija nadilazi diskurzivno mišljenje jer se Bog ne može obuhvatiti stvorenim pojmom. Ipak, nadilaženje razuma nije njegovo poricanje. Ono što je od Boga ne zahtijeva proturječje istini, napuštanje razlučivanja ni gašenje moralne odgovornosti.
Ruusbroecova formula čuva dvostruku poniznost: razum ne može ovladati otajstvom, ali se ni privatni doživljaj ne smije proglasiti nepogrešivim.
— The Book of the Twelve Beguines, str. 35
Anonimni autor radikalno odvaja kontemplativni čin od diskurzivnoga mišljenja, ali istodobno zahtijeva pripravu, zdravu prosudbu, duhovno vodstvo i suglasnost s Crkvom. Njegova upozorenja protiv tjelesnoga naprezanja i doslovnoga shvaćanja riječi „gore” i „unutra” pokazuju da nadilaženje razuma nije dopuštenje za iracionalnu tehniku. — Duhovni govor o gore i unutra nije prostorna uputa, The Cloud of Unknowing and Other Works, str. 129–144
U Benjaminu smrt Rahele pri Benjaminovu rođenju simbolizira obustavu diskurzivnoga razuma u primljenoj kontemplaciji, a ne trajnu iracionalnost. Isti traktat prije toga traži samospoznaju, razlučivanje, iskustvo i savjet. Razum pripravlja i čuva put, ali ne može proizvesti dar Božje samopredaje. — A Study of Wisdom: Three Tracts by the Author of The Cloud of Unknowing, str. 17–21
Underhill pokazuje kako Ruusbroecove razrađene sheme sabranosti i meditacije završavaju u primljenoj bezslikovnoj spoznaji. Razum vodi do vlastite granice i ostaje mjerilo protiv proturječja, ali „jednostavno oko” prima ono što diskurzivni postupak ne može proizvesti. — Ruysbroeck, pogl. VII
↗ Otvori u vrtu →