Kristovo čovještvo ostaje vrata apofatičkoga puta

Što molitva dublje nadilazi slike i pojmove, to joj je potrebnija kristološka mjera. Bezoblična šutnja ne znači da je duša prerasla Isusa iz Nazareta. Utjelovljena Riječ, njegov život, Muka i uskrsnuće ostaju put kojim se nepoznatomu Bogu pristupa kao Ocu.

Taulerov apofatički govor zato treba čitati zajedno s njegovim ponavljanim povratkom Kristovu čovještvu. Ako se „dno” duše odvoji od Sina, sakramenata i nasljedovanja, lako se pretvara u bezličnu metafiziku ili potragu za stanjem.

— The Inner Way: Being Thirty-Six Sermons for Festivals by John Tauler, Friar Preacher of Strasburg, propovijedi XVII, XXI i XXIII; The History and Life of the Reverend Doctor John Tauler with Twenty-Five of his Sermons, propovijed XVIII

Osuna i Terezijina korekcija

Uvod u Osuninu knjigu tvrdi da Kristovo čovještvo po sebi nikada ne priječi kontemplaciju. Pojedini savjeti da se u jednostavnoj molitvi odlože razrađene slike ipak mogu zvučati kao udaljavanje od Krista. Terezija precizira mjerilo: može se promijeniti način pažnje, ali utjelovljeni Krist ostaje put i vrata. — The Third Spiritual Alphabet, uvod, str. 15–24 i Rasprava XVII