Pojam

Propovijedi zapisane po slušanju traže oprez u atribuciji

Bilješka slušatelja nije stenogram. Može skratiti dokaz, spojiti dvije tvrdnje, pojačati paradoks, propustiti ogradu ili unijeti kasnije tumačenje. Kada takav zapis stoljećima prolazi kroz prijepise, izdavače i prijevode, svaka snažna rečenica nosi i povijest prijenosa.

To ne poništava propovijed kao izvor Eckhartova mišljenja. Mijenja stupanj sigurnosti: središnje teme potvrđene u mnogim tekstovima mogu se pripisati čvršće, dok izolirana formula zahtijeva rukopisnu i kritičku provjeru prije teološkoga zaključka.

KNJIGA BOŽANSKE UTJEHE, prevoditeljska napomena; Meister Eckhart's Sermons

Doprinos Taulerova korpusa

Taulerove propovijedi potvrđuju isti problem na razini cijele zbirke. Nijedna nije njegov autograf, a kasniji su tiskari lajpciškoj jezgri dodavali bazelske i kölnske tekstove, uključujući propovijedi koje se mogu pripisati Eckhartu ili drugim autorima. Zato „Taulerova propovijed” označuje raspon od razmjerno čvrste predaje do kasnoga taulerovskog dodatka. — The Inner Way: Being Thirty-Six Sermons for Festivals by John Tauler, Friar Preacher of Strasburg; The History and Life of the Reverend Doctor John Tauler with Twenty-Five of his Sermons; Taulerovski korpus traži stupnjevanje autorstva a ne jednu oznaku

↗ Otvori u vrtu →