Rastresenostima se treba postojano opirati, ali bez nasilna stezanja uma i tjeskobna samopromatranja. Pretjerani napor može dati rastresenosti još veću snagu i molitvu pretvoriti u borbu sa samim sobom.
Ponizno priznanje nemoći, miran povratak Bogu i ustrajnost pouzdaniji su od pokušaja potpune kontrole misli. — O molitvi i razmatranju
Courbon razlikuje voljnu rastresenost od one koja nastaje i ostaje protiv volje. Nakon mirna opoziva, povratka Božjoj prisutnosti ili kratkoga zaziva nije potrebno dalje se baviti nevoljnom mišlju. U težoj oluji bolje je čuvati volju uz Boga nego nasilno juriti za razumom i maštom. — Familiar Instructions on Mental Prayer, Kada razum i mašta lutaju volja može ostati uz Boga
Frost prenosi zajednički savjet više učitelja: srce se vraća Bogu tiho, strpljivo i bez ljutnje na sebe. Čak i kada se cijelo vrijeme sastoji od ponovnih povrataka, ono nije izgubljeno. Ujedno upozorava da se rastresenost često priprema izvan molitve, pa miran odgovor u času molitve treba pratiti sabraniji život tijekom dana. — The Art of Mental Prayer, Rastresenost u molitvi razotkriva raspršen život
Guyon kaže da izravno suprotstavljanje rastresenosti često samo povećava njezinu snagu. Umjesto da joj daje novo središte pozornosti, molitelj se jednostavno vraća vjeri u prisutnoga Boga i tako vodi „neizravnu borbu” okretanjem srca prema cilju. — A Short and Easy Method of Prayer, pogl. II i XIX
↗ Otvori u vrtu →