Izbor iz pisama svetoga Franje Saleškog prati život ljubavi u njegovim najobičnijim i najzahtjevnijim oblicima. Ljubav prema Bogu nije tek završni cilj nego način hodanja: ona uređuje želje, prihvaća konkretnu dužnost, čuva višu volju u nemiru i pretvara običan čin u mjesto sjedinjenja s Bogom.
Prva cjelina polazi od Providnosti koja i ljudsku bijedu može uključiti u put spasenja, a da grijeh pritom ne nazove dobrim. Odgovor vjere jest djetinje pouzdanje, pripadanje Bogu i pristanak uz njegovu volju. Ljubav nema izvanjsku mjeru: ona je sredstvo, put i cilj, a svako djelo učinjeno iz nje sudjeluje u njezinoj vrijednosti.
Ovdje se susreću Ljubav je istodobno put i cilj, Ljubav je čovjekovo težište i mjerilo i Sve što činiš iz ljubavi jest ljubav.
Križ ne dobiva vrijednost iz boli same, nego iz ljubavi koja se daruje i pristaje uz Božju volju. Sloboda se ne poništava predanjem, nego doseže svoju svrhu. Franjo zato ne savjetuje birati križ prema vlastitoj sklonosti: čovjek čini što može, prima križ koji dolazi i ostatak povjerava Bogu.
Ovu cjelinu nose Križ je poslušnost ljubavi a ne bol, Patnju ne treba tražiti nego primiti kada dođe, Križ su kraljevska vrata prema svetištu svetosti i Smisao života znači razdati svoje biće.
Život po duhu znači da vjeru, nadu i ljubav ne zamijene promjenjivi osjećaji. Suhoća, nutarnja zima i napast ne dokazuju nevjernost dok viša volja ostaje uz Boga. Istodobno, dobre želje moraju prihvatiti mjeru sadašnjega poziva, snage i vremena: zamišljena savršenost može postati bijeg od dužnosti koju Bog upravo sada povjerava.
Ovdje se povezuju Želja za savršenstvom može postati duhovna žurba, Spremnost srca vrijedi više od zamišljene savršenosti, Dobra želja može odvratiti od sadašnje Božje volje, Duhovni žar nije mjera ljubavi i Zaboravljamo biti dobri ljudi dok čeznemo biti dobri anđeli.
Mir nije odsutnost borbe, nego oslonjenost volje na Boga usred borbe. Strpljivost obuhvaća i kušnju i njezine posljedice, a poniznost čuva primljene darove bez prisvajanja. Osobito je važna blagost prema sebi nakon pada: miran sud jasnije vidi krivnju od srdita samoprijekora te čovjeka osposobljava za istu mjeru milosrđa prema bližnjemu.
Ovu cjelinu razlažu Strpljenje sa sobom produbljuje blagost prema drugima, Bližnjega treba gledati u Srcu Kristovu, Strpljenje sa sobom aktivna je krepost obraćenja, Predanje nije pasivnost i Bog mrzi mir onih kojima je odredio borbu.
Završna slika Kalvarije sjedinjuje ljubav i smrt. Kristov križ objavljuje mudrost života koji se ne čuva za sebe, nego se daruje. Zato Kalvarija postaje škola ljubavi: ondje ljubav prima svoj konačni oblik samopredanja.
Završnu nit čine Kalvarija je škola ljubavi, Smisao života znači razdati svoje biće i Ljubav je istodobno put i cilj.
Tematski raspored i sve izdvojene bilješke nalaze se u Misli Franje Saleškog MOC.
Knjiga obuhvaća pet tematskih dijelova sastavljenih od kratkih odlomaka iz duhovnih pisama. Izbor je hrvatski prijevod njemačkoga izdanja Auf heiligen Bergen (Franz-Sales-Verlag, Eichstätt, 1992.), a krajnji su izvor Franjina Lettres. Prevela je s. Marija Benedikta Matošević, OVM; uredio Petar Balta, a lektorirala Anđa Jakovljević. Naslovnica navodi izdanje Verbum, Split, 2003.; CIP zapis navodi 2002. godinu, 89 stranica, Biblioteku Anima 9 i ISBN 953-6197-58-8.
↗ Otvori u vrtu →