Bilješka

Misli Franje Saleškog MOC

Ljubav daje mjeru svemu: činu, križu, želji, borbi i načinu na koji podnosimo vlastitu slabost.

MISLI — petodijelni izbor iz duhovnih pisama, od pouzdanja u Providnost do Kalvarije kao škole ljubavi.
Ljubav je istodobno put i cilj — ljubav nije samo odredište nego način svakoga vjernog koraka.
Ljubav je čovjekovo težište i mjerilo — ono što srce ljubi određuje smjer osobe i vrijednost njezinih čina.
Ljubav raste kada se dobro čini cijelim srcem — veličina djela mjeri se cjelovitošću predanja, ne njegovom izvanjskom upadljivošću.
Sve što činiš iz ljubavi jest ljubav — sažeta Franjina mjera kršćanskog djelovanja.

Križ je poslušnost ljubavi a ne bol — patnja postaje križ u pristanku ljubavi, a ne samom činjenicom da boli.
Patnju ne treba tražiti nego primiti kada dođe — vlastiti se križ ne oblikuje prema ukusu, nego prima iz konkretne Providnosti.
Ljubavna ravnodušnost bira Božju volju a ne bezosjećajnost — predanje ne ukida osjećaje nego čuva slobodu za ono što Bog želi.
Prava sloboda je radosna sposobnost činiti dobro — sloboda se ostvaruje u ljubavi, a ne u samovolji.
Križ su kraljevska vrata prema svetištu svetosti — križ je prolaz sjedinjenja s Kristom, ne zaobilazna smetnja.
Smisao života znači razdati svoje biće — Krist objavljuje život kao sebedarje.

Želja za savršenstvom može postati duhovna žurba — uzvišena težnja postaje neuredna kada preskače ritam milosti i sadašnju dužnost.
Spremnost srca vrijedi više od zamišljene savršenosti — Bog prima raspoloživu volju prije nego idealnu sliku dovršene osobe.
Dobra želja može odvratiti od sadašnje Božje volje — privlačna mogućnost može sakriti ono što je već povjereno.
Želja za većom ljubavlju ne obvezuje na svako veće djelo — dobro se bira prema pozivu, snazi, vremenu i razboritosti.
Duhovni žar nije mjera ljubavi — vjernost volje može ostati čvrsta i bez osjetne utjehe.
Viša volja može ostati mirna dok osjetilni dio trpi nemir — kušnja ne zahvaća nužno duboki pristanak osobe.
Žuri se ali se nemoj prenagliti — mirno napredovanje jača dušu za budući let.
Zaboravljamo biti dobri ljudi dok čeznemo biti dobri anđeli — zamišljena uzvišenost može zanemariti poniznu ljudsku dobrotu.
Tražim li savršenost brže nego što mogu vjerno hodati — pitanje o ritmu želje, milosti i dužnosti.

Strpljenje sa sobom produbljuje blagost prema drugima — prihvaćena vlastita slabost oslobađa od stroge dvostruke mjere.
Strpljenje sa sobom aktivna je krepost obraćenja — blagost ne opravdava pad, nego omogućuje miran i odlučan povratak.
Bližnjega treba gledati u Srcu Kristovu — Kristova ljubav postaje svjetlo u kojemu se prima konkretna osoba.
Poniznost priznaje dar bez prisvajanja — dar se ne poriče, ali se ni ne pretvara u privatnu zaslugu.
Predanje nije pasivnost — dopušteno je braniti dobro, učiniti svoj dio i potom ishod prepustiti Bogu.
Mir je i uvjet i predmet duhovne borbe — mir omogućuje borbu i u njoj se uvijek iznova čuva.
Bog mrzi mir onih kojima je odredio borbu — lažni mir izbjegava zadaću koja je pred osobom.
Gledam li bližnjega u svjetlu Kristova Srca — pitanje koje odnos premješta iz usporedbe u Kristovu ljubav.

Kalvarija je škola ljubavi — križ pokazuje oblik ljubavi koja se potpuno daruje.
Smisao života znači razdati svoje biće — kršćanska mudrost bira darovani život pred zatvaranjem u sebe.
Ljubav je istodobno put i cilj — završetak vraća na početnu tvrdnju: prema ljubavi se dolazi ljubeći.

Franjine Misli ulaze u širi hod kroz Duhovnost Franje Saleškog MOC: svetost sazrijeva kada ljubav prihvati stvarni život kao svoje mjesto.